Na početku filma vidimo arhivske snimke na kojima protagonist, mladi umjetnik duge tamne kose i duge brade, stojeći iza rešetaka u nekom zagrebačkom dvorištu, samouvjereno govori: “Dobar dan, kamero.
Tvoje senzorno oko ne može ući u moj svijet, u svijet mojih svjetova. Ja sam Vladimir Dodig Trokut, mistik, antiumjetnik i antimuzeolog”. Potom se film prebacuje na istog umjetnika, par desetljeća kasnije, i dalje duge kose i brade, no sada već sijedih i brade i kose, kako leži u krevetu pod dekicom, s naočalama za dalekovidnost i - šuti.
Kadar traje neko vrijeme, Trokut popije malo kave, srkne, već pomalo postaje i neugodna ta tišina. Nakon nekog vremena, čuje se pitanje zašto ima pištolj u blizini kreveta, odgovara da je to dio umjetničkog rada.
schmidtovi savjeti
To d...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....