Tradicionalni materijali i obrti često su izvor inspiracije suvremenim dizajnerima. Pleteni cekeri u kojima i danas mnogi s tržnice nose hranu nerijetko su u nas napravljeni od rogoza, biljke koja raste po močvarama i barama a koje će se mnogi sjetiti iz kultne serije Krešimira Golika "Gruntovčani".
Rogoz po Podravini ljudi sa susjedima i prijateljima beru, suše, a onda majstori zanata sjednu plesti cekere i druge upotrebne predmete.
Rogoz, ali i cijela priča rada oko njega koja povezuje zajednicu, zaintrigirala je mlade dizajnerice Elu Meseldžić i Andreju Lovreković.
Napravile su, među ostalim, niz razgovora s ljudima u Lepoglavi i Koprivnici koji na tkalačkom stanu tkaju rogoz. Pokazali su im i kako se pletu cekeri. Priča o rogozu i ostalim ekološkim materijalima trenutno je izložena u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD).
Rogoz je prirodni, ekološki materijal, a dizajnerice se dojmilo i to što oko rogoza rade svi skupa, poveže se više obitelji, nije to samo puka proizvodnja već i međusobna upućenost na druge onih koji se rogozom zajednički bave.
Rogoz kao da doprinosi i kvaliteti međuljudskih odnosa.
"Stjepan Zagorščak i njegova obitelj iz Kamenica u Lepoglavi te Marijana Abram iz Koprivnice pokazali su nam umijeće tkanja rogoza čime smo bile fascinirane. Pričali su nam o potrazi za rogozom, branju, sušenju i pripremi za tkanje. Pokazali su nam alate koje koriste i tehniku pletenja logožara: cekera koji se danas često koristi za odlazak na tržnicu Branje rogoza je mukotrpan posao, ali s obitelji, prijateljima i susjedima doprinosi zajedništvu i druženju", govori Andreja Lovreković.
Marijana Abram iz Koprivnice koja s rogozom dugo radi kazuje: "Zamisli sredina osmog mjeseca, vruće je, komarci grizu u toj pari ko sam đavo! Šta naženješ do dvanaest sati bježi van jer si mokar da ne može nikud. Zato nas ide puno, da se to vuče van. Dva režedu, dva nosidu van, dva pripremaju."
Izrada cekera, takozvanog logožara, dugotrajan je proces.
Koprivničanka Marijana Abram objašnjava: "Za jedan logožar srednji treba oko 1000 niti da upleteš. Logožar je jako čvrst i dugotrajan te tako idealno služi svrsi i odlična je zamjena za jednokratne plastične vrećice. Uz to što prilikom korištenja logožara podržavamo lokalnu zajednicu i tradicijske obrte, on se prilikom odlaganja u otpad u potpunosti razgradi s obzirom da je izrađen od prirodnog materijala. Predmeti koji su se nekoć više proizvodili bili su prostirka pa čak i obuća."
Matija Dronjić, viši kustos iz Etnografskog muzeja u Zagrebu, spominjući rogoz u kontekstu Golikovih "Gruntovčana" podsjeća:
"U šestoj epizodi naslovljenoj Ščukin berek, poduzetni Presvetli i Cinober razvijaju posao s trstinom te se radi velike potražnje za materijalom nadmeću tko će otkupiti dio posjeda na Dravi zvanog Šćukin berek. Ranije neugledni i neiskoristivi komad naplavne livade postaje predmetom pravog rata između lakomih susjeda i siromašnih vlasnika Katalenića, u kojem će deblji kraj izvući dobrodušni, ali lakovjerni Dudek."
U davna vremena rogoz se mljeo u brašno koje se koristilo u doba oskudice, miješalo se s kukuruznim ili raženim brašnom za izradu kruha.
Dizajnerice Elu Meseldžić i Andreju Lovreković čija je izložba Dizajner sakupljač do petka otvorena u galeriji HDD-a posebno je inspirirao, kažu, odnos malih obrtnika prema radu: predanost, poznavanje umijeća rada s rukama, želja za prenošenjem znanja. Htjele su istražiti na koji način iskustvo i znanje obrtnika prenijeti u dizajnerski rad.
Ela Meseldžić spominje i pletenje košara od grana vrbe ili trstike, cekere i obuću u koje su upleteni listovi kukuruza, pa ističe:, "Tradicionalni obrti su izvor inspiracije, puno je lokalnih prirodnih materijala koje možemo koristiti u izradi uporabnih predmeta.".
Na izložbi se mogu vidjeti i eksperimenti s izradom biokompozitnih materijala. "Osim samih uzoraka materijala prezentirale smo i cijeli proces izrade: usitnjeno lišće rogoza, vezivna sredstva koja smo koristile i recept za izradu materijala. U nekim fazama eksperimentiranja izrađivale smo biokompozitni materijal od kuhinjskih ostataka: listovi luka i češnjaka te lišća kukuruza. Na taj način motiviramo posjetitelje izložbe da se pokušaju izraditi vlastiti biokompozitni materijal kod kuće. Recepti su open source izvora što znači da postoji zajednica koja istražuje biokompozitne materijale i svoja istraživanje dijeli na raznim internetskim portalima. Ipak, kako bi taj materijal dizajneri, arhitekti, umjetnici i ostali, koristili u izradi svakodnevnih predmeta potrebno je još mnogo truda, vremena i ulaganja da se zajedno s stručnjacima iz drugih polja poradi na njegovom sastavu. S obzirom na današnju sve veću potrebu za življenjem u skladu s prirodom trebamo razmišljati o budućnosti predmeta koje svakodnevno koristimo i omogućiti da ti predmeti ne štete okolišu već da se produži njihov vijek trajanja i da se prilikom bacanja u potpunosti razgrade.", govori Ela Meseldžić.