"Dragi prijatelji, dubokoj tuzi vam Filip i ja javljamo da je danas u stotoj godini života preminuo naš Ivan Kožarić.
Naše Sunce vraća se Suncu, njegov sjaj ostaje zauvijek među nama svima. Počivaj u miru, ljubavi naša", javili su preko društvenih mreža umjetnikov nećak Filip Kožarić i sestra mu Barbara Kožarić Paić.
Ivan Kožarić bio je već neko vrijeme bolestan, a preminuo je u stotoj godini života. Bio je jedan od najvećih hrvatskih umjetnika svih vremena.
Kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu upisuje 1943., a diplomirao 1947. Posredstvom francuskog kritičara Jacques Lassaignea, koji ga posebno uvažava, surađuje s Galerijom Maguy čiji mu vlasnik otkupljuje više radova.
Unatoč povoljnim okolnostima i mogućnosti ostanka u Parizu, Kožarić se vraća u Zagreb odlučivši karijeru nastaviti u domovini. Početkom šezdesetih Kožarić je član neformalne grupe Gorgona, zajedno sa slikarima Marijanom Jevšovarom, Julijem Kniferom, Đurom Sederom i Josipom Vaništom, arhitektom Miljenkom Horvatom, povjesničarem umjetnosti i konceptualnim umjetnikom Dimitrijem Bašičevićem Mangelosom, te kritičarima Matkom Meštrovićem i Radoslavom Putarom.
Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su primjerice Veneciji (1976.) i Biennale u Sao Paolu (1979.). Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama, kao i u muzejima u zemlji i svijetu. Zastupljen je u antologijama svjetske i europske skulpture. Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u vanjskim prostorima među kojima i one najpoznatije, spomenik A.G. Matošu i Prizemljeno sunce u Zagrebu.
