Iz "Mapiranja Trešnjevke" najavili su aktivnosti za prvu polovicu ove godine, riječ je o poprilično aktivnom projektu, poznato je mnogima.
Tako su najavili da su na svojim su stranicama napisali i tekst, poprilično aktualan danas, "Kako smo na Trešnjevci odlagali otpad u posljednjih 100 godina".
Među fotografijama su uz ovaj tekst, one odvoza smeća na Trešnjevci, djece koja radoznalo promatraju kamion za odvoz smeća, agilnih čistača koji odvoze smeće, a obje su iz 50-ih, kante iz 70-ih... Fotografije su sa stranice Mapiranje Trešnjevke, te stranice Zagreb kakav je nekad bio. Neke su iz Trešnjevke, neke iz centra grada.
Kako pišu na stranicama: "U neka davna vremena smeća (pardon, otpada) nije niti bilo. Ono što je bilo suvišno se ili spalilo (ako je npr. bilo drveno) ili se ponovo upotrijebilo (ako je u pitanju bio kamen ili cigla) ili se jednostavno pustilo istrunuti (ako je bila npr. riječ o hrani ili nekoj tkanini). Tako da problema zbrinjavanja otpada nije niti bilo. Kasnije, pa čak i ne tako davno, još u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća, otpada je bilo vrlo malo. U seoskim se domaćinstvima puno toga i nadalje spaljivalo, a ono što se spaliti nije moglo (staklo, metal), to se odlagalo u prirodi – recimo, u tadašnjim savskim rukavcima iz kojih je tokom vremena nastao Jarun.
Naravno, većina gradskih kućanstava je također dugo vremena imala peći na drva i ugljen i šparete u kojima se svašta moglo spaliti … ali, s vremenom su se udomaćile plinske peći i štednjaci pa je onda takav način rješavanja otpada postao nemoguć".
Ne znaju, pišu dalje, kada je točno pokrenut organizirani odvoz otpada u gradu Zagrebu, "vjerojatno negdje krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, no gotovo smo sigurni da ga na području Trešnjevke nije bilo do vremena između dva svjetska rata – i to samo u njenim "urbanim" dijelovima, uz Tratinsku i njoj bliske ulice".
Otpad u metalnim kantama do 70-ih bio je opće mjesto života u gradu.
Dalje navode: "U to doba, u 70-im i 80-im godinama, plastika je snažno prodirala u sve pore svakidašnjeg života … pa je tako lupa metalnih kanti zamijenjena skupljanjem otpada u plastične vrećice koje su u određene dane u tjednu odlagane pred kuće. Sada je skupljanje otpada bilo tiše, ali su zato vrećice bile puno "ranjivije" na oštećenja, pseće i mačje traženje hrane … i čini se da je s njihovim dolaskom grad postao prljaviji".
To je također bilo i doba skupljanja starog papira kojim su mnogi školarci platili svoje školske izlete. A metalni je otpad postao omiljen izvor prihoda tzv "skupljačima sekundarnih sirovina" koji su povremeno skupljali ne samo sve ono što je suvišno, već ponekad i ono što je još služilo svojoj svrsi (slivnici, poklopci šahtova, razni kablovi …) i sve što su skupili su prodavali na "furdu", otpad.
Bilo je kasnije različitih promjena u zbrinjavanju smeća: "Skupljalo se ono u plastičnim kantama, metalnim kontejnerima. Dalje pišu: "uvijek je bilo i glomaznog otpada, starih ormara, WC školjki, kada, stolaca, auto guma … ali i građevinske šute...
Usprkos svim tim mjerama za što efikasnije prikupljanje i odlaganje otpada Trešnjevka je, nažalost, još uvijek puna mjesta na kojima nesavjesni pojedinci odlažu sve ono što im je suvišno – iako to čak mogu posve besplatno dati odvesti jednom godišnje"...