Vice Tomasović je pokrenuo Almissa Open Air, Festival suvremene umjetnosti koji se ponajviše bazira na performansima, u Omišu prije nekoliko godina. Odmah sam ga medijski podržala, jer je to među ostalim i način da na drugačiji način pokažemo umjetnost na Jadranu, ali i za borbu protiv sveprisutne centralizacije. U širu je javnost dospio u nekoliko navrata, primjerice, prošle godine se pisalo kako je jedan mladić razbio umjetnički rad Ananda Štambuka, jer je bio djelomice na ćirilici. Uvijek se iznova iznenadim kada ova vrsta umjetničkog rada nekoga isprovocira, pogotovo zato jer je 2023. godina, no eto tako bude.
Prošle su se godine pozvani umjetnici bavili temom turizma, ponajviše su se kritički oslanjali na stihijski turizam, ove se godine bave temom terapeutskog učinka umjetnosti na umjetnika i na promatrača, u odabiru Ivana Meseka, a sve počinje sutra i traje četiri dana, pa ako ste u blizini, svratite. Prvenstveno je riječ o performansima, među ostalim "K-15" Zlatka Kopljara (video projekcija, oslanja se na povijesni trenutak kada je Willy Brandt klečao u Varšavi), potom "Afazija" Slavena Tolja, "Flags" Martine Mezak, najavljuju se peformansi Ivane Ivković, Alena Novosela, prikazuje dokumentarac o Josephu Beuysu, najavljuju mnoga predavanja. Od stranaca valja istaknuti gostovanje Zefreyja Throwella, njegov je možda i najpoznatiji performans kada je na Wall Street doveo pedeset nagih ljudi, kako bi sudjelovali u radu "Ocularpation: Wall Street" te "skinuli i razotkrili svijet financija Wall Streeta".
Umjetnost (samo)izlječenja četrnaesti je po redu festival u Omišu, a sudjeluje još puno zanimljivih imena.