POZNATI SLIKAR

Općina postala vlasnik umjetnina ikone hrvatske desnice: ‘Jel‘ znate nekog tko bi kupio 18 slika?‘

 Matija Djanjesic/Cropix
Općina Lovran sredstva od prodaje tih slika ukupne vrijednosti 189.300 kuna želi donirati Gradu Petrinji koji je njezin grad-prijatelj

U mitološkoj kategoriji svjetski poznatih Hrvata koji su, Googleu unatoč, u pravilu među najuspješnijima, najcjenjenijima pa čak i najvećim živućima, Charles Billich zauzima posebno mjesto. Billich je australski slikar hrvatskih korijena koji u kolektivnoj memoriji hrvatskog javnog prostora figurira kao međunarodna zvijezda, umjetnik čiji su radovi došli i do Bijele kuće, i do Vatikana, i do spavaće sobe pokojnog vlasnika Playboya Hugha Hefnera.

image
Skrivene u podrumu: Dio slika Charlesa Billicha spremljen je u gradsko skladište, a drugi dio je postavljen po hodnicima zgrade Općine Lovran
Matija Djanjesic/Cropix

U Hrvatskoj se Billich pojavio devedesetih i vrlo je brzo impresionirao domaću javnost - ono što radi sviđalo se, navodno, i samom predsjedniku Franji Tuđmanu koji mu je, kako je slikar pričao u više navrata u intervjuima, "naredio" da ovdje ostane. Billich ga je poslušao, ali se, otkrio je to u intervjuima brojnim hrvatskim medijima, vrlo brzo razočarao. Međutim, to je bio tek uvod u Billichevo desetljeće hrvatske slave, čiji će vrhunac biti 2006., kada će predsjednik Vlade Ivo Sanader njegovu sliku nositi na poklon američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu u Bijelu kuću.

Billich je u posttranzicijsku Hrvatsku unio dašak ekstravagancije, svojom je flambojantnom pojavom, izgledajući kao križanac ekscentrika iz londonskog Sohoa i Krokodila Dundeeja, uz prstohvat Šangaja i Hong Konga, itekako iskakao iz uniformiranih obrazaca kakvi su bili poželjni u socijalizmu. Fast forward na 2021.: na 40. sjednici Općinskog vijeća općine Lovran, održanoj 21. siječnja, vijećnici usvajaju Odluku o prodaji 18 umjetnina Charlesa Billicha ukupne procijenjene vrijednosti 189.300 kuna i doniranju iznosa od prodaje Gradu Petrinji.

Iza ove informacije, koja već sama po sebi otvara nekoliko pitanja, prvenstveno zašto općina Lovran uopće ima u vlasništvu 18 Billichevih umjetnina vrijednih 189 tisuća kuna, krije se prilično bizarna javnosti nepoznata priča s kojom, blago je reći, niti jedan od njezinih aktera nije previše sretan. U Lovranu se Charles Billich, pravim imenom Karlo Bilić, i rodio 1934. godine.

image
Slike Charlesa Billicha
Matija Djanjesic/Cropix

Nakon Drugoga svjetskog rata u Rijeci je završio gimnaziju, upisao studij ekonomije te je počeo ilustrirati knjige i časopise i postao plesač u riječkoj Operi. Kako je 2018. otkrio u razgovoru za Jutarnji, za lokalne je talijanske novine "počeo pisati o staljinističkom režimu u Jugoslaviji", nakon čega je završio u zatvoru u Mariboru. Pušten je nakon dvije godine te je pobjegao preko granice, prvo u Austriju, a potom 1956. brodom u Australiju u kojoj od tada živi. Radio je tamo, kako je rekao, i kao taksist, i u mrtvačnici i na psihijatrijskom odjelu prije nego što je tek desetljećima kasnije postao slikar, a prvu je izložbu imao 1983. u Italiji. Lovran mu je trebao postati i hrvatska baza krajem devedesetih, a ta ga je mala liburnijska općina, hrvatski rekorder po broju vila na broj stanovnika, dočekala raširenih ruku. Lovrancima je djelovao kao rock'n'roll zvijezda, vjerovali su da će u to malo naselje donijeti dašak svjetskog glamura i 1998. Billich je u zakup dobio gradsku kulu, srednjovjekovni fortifikacijski spomenik, kao i poslovni prostor do nje. U kuli je, na četiri etaže, uredio atelje i stan, u prostoru do galeriju.

Lovranci pričaju da su Billicha malo viđali - još uvijek se sjećaju stanovitog Josepha, misterioznog slikarovog protežea koji je govorio hrvatski s njemačkim naglaskom, živio u kuli i rado se provodio s lokalcima, no idila je trajala samo par godina.
Charles Billich s Općinom je, naime, sklopio dva ugovora, jedan na mjesečni iznos od 2568 kuna za zakup kule, za koju su mu bila uračunata i "prebijena" sva njegova ulaganja, a drugi na 2321,47 kuna mjesečno za poslovni prostor od 90 kvadrata koji nije plaćao te je dug rastao iz mjeseca u mjesec. I s najmom za kulu je postojao problem, i to dosta bizaran - slikar je, naime, s Općinom ugovorio da će im svake godine donirati po jednu sliku u vrijednosti od najmanje 30.816 kuna, čime će pokriti godišnji najam. To je u vrijeme kada se to ugovaralo izgledalo kao dobar posao, s obzirom na to da je postojala percepcija u javnosti koju je i sam umjetnik hranio, da njegove slike na svjetskom tržištu postižu cijenu i po par desetaka tisuća eura. Lovranu je Billich i donirao ukupno pet slika u pet godina, no kada ih je Općina dala procijeniti, uspostavilo se da vrijede višestruko manje.

image
Slike Charlesa Billicha
Matija Djanjesic/Cropix

Kako se dug gomilao, 2008. je pokrenut postupak raskida ugovora i ispražnjenja i predaje prostora. Sudski je ovršitelj 15. travnja 2010. napravio popis svih umjetnina zatečenih u prostoru, njih ukupno 56. Postupci su se nastavili i sudski troškovi su rasli, a spor je, na kraju, zaključen 2015., i to javnom dražbom. Iznos koji je dosuđen je 435 tisuća kuna, a sve umjetnine koje nisu kupile treće osobe, kupila je Općina, i to za 324 tisuće kuna, s ciljem da pokrije svoje gubitke iz spora s Billichem. Lovran je tako postao vlasnik ukupno 42 Billicheve umjetnine. Sve se to događalo prije nego što je Bojan Simonič postao općinski načelnik. U njegovom mandatu uspostavljeni su i prijateljski odnosi s Petrinjom, kojoj su s Lovranom zajednički maruni, vrsta kestena. Petrinjski OPG-i svake godine imaju štand na glasovitoj lovranskoj Marunadi, fešti od kestena. U međuvremenu, Općina je 2020. dala napraviti novu procjenu vrijednosti Billichevih slika, a onda se, pred Novu godinu, u Petrinji dogodio potres i grad prijatelj Lovrana je uništen. Simonič je došao na ideju kako im pomoći, a Billicheve slike, koje su godinama stajale u općinskom skladištu, iskristalizirale su se kao vrijedni resurs. Prodajna izložba otvara se u petak, 19. veljače, u lovranskoj Galeriji Laurus i humanitarna akcija trajat će sve do 4. ožujka. U općini pričaju da je interes za Billichevim slikama, inače, prilično velik i da svako toliko dobivaju upite, tako da će aukcija biti dobra prilika za njegove obožavatelje.

- S gospodinom Billichem sastao sam se 2018., kada je došao u Lovran. Dolazio je jer se snima dokumentarac o njemu. On je veliki umjetnik, živi u svom svijetu, i moj je dojam da nije imao nikakve loše namjere. Jednostavno se radilo o lošim poslovnim odlukama koje su za njega donosili drugi - priča mi Simonič. Zgrada lovranske općine krcata je Billichevih slika. U hodniku vise one iz serije hrvatskih velikana, gdje je Billich slikao Ruđera Boškovića, Ivana Lupisa, Teslu...

image
Slike Charlesa Billicha
Matija Djanjesic/Cropix

Po uredima vise različite, od lovranskih motiva, preko lascivnih, s aktovima, do jedne od njegovih čuvenih "gradoskopija", one Pekinga, što je radio za Olimpijadu 2008. - takve su gradoskopija vrlo popularne, jedna ogromna, od tri dijela, s motivima RIjeke, visi, primjerice, u dvorani za kolegije pročelnika u riječkoj zgradi gradske uprave, i to izgleda kao Vojo Radoičić na amfetaminima. One koje će se naći na humanitarnoj aukciji za Petrinju također pokrivaju različite motive - ima ih nekoliko iz zagrebačke serije, pa onih s kineskim motivima, pa sa sportskim (Billich je slavan i po slikanju sportova, kao što je Formula 1), do grafike australske svetice, časne sestre Mary MacKillop, čiju je sliku poklonio Papi Ivanu Pavlu II. Cijene su u rasponu od više od 30 tisuća kuna do 1500 kuna za grafike, koje su u pravilu uvijek pristupačne.

Te su slike skladištene u bivšem atomskom skloništu u tržnom centru i do njih dolazimo kroz lokalni Konzum, prolazeći kroz prodavaonicu i njihova skladišta, kao u kakvom filmu. I općinsko skladište izgleda kao iz filma, nekakva soba za dokaze, gdje se čuvaju rekviziti za maškare, registratori i umjetnine svjetske slikarske zvijezde. Charles Billich posljednjih je godina postao ikona hrvatske desnice, barem su ga tako prozvali hrvatski mediji, i to je dosta bizarna epizoda iz njegova života. Kao antikomunist i žrtva sustava, Billich se "outao" čuvenom slikom iz 2004. na kojoj Josip Broz Tito ima krvave vampirske očnjake, crvenu zvijezdu na čelu i ogrlicu od ljudskih lubanja. No, tada ga se još nije percipiralo kao ideološki obojenog slikara. Zoran Milanović je 2014., kada je bio premijer, tijekom posjeta Australiji, navratio u čuvenu Billichevu galeriju u Sydneyju - ovaj slikar tamo povremeno organizira ekstravagantne happeninge, atraktivne za australske tabloide, poput vjenčanja psa i mačke, ili maratonskog slikanja aktova uživo. Hrvatskim se likovnim kritičarima oduvijek dizala kosa na glavi na spomen Charlesa Billicha i medijskih konstrukcija tipa "najveći živući nadrealist", proglašavali su ga majstorom kiča i samopromocije. U inozemstvu, kritičari se nisu njime bavili, ali je poznat kao neka vrsta estradne zvijezde čija je ekstravagancija zahvalna roba za tabloide.

image
Slike Charlesa Billicha
Matija Djanjesic/Cropix

Dosta pažnje australskih "ružičastih kronika" plijeni njegov brak, inače peti po redu, s njemačkom galeristicom Christom, koji traje već više od tri desetljeća. Ona je inače zvijezda tamošnjih neobičnih reality emisija, a u intervjuima otvoreno govori kako su Charles i ona swingeri i da imaju otvoreni brak. On je kada su se upoznali već slovio kao playboy - ona je ušla u njegovu galeriju i on joj je ponudio da je naslika. Kada se za to skinula gola, to je čak i njega iznenadilo. Hrvatska je desnica Charlesa Billicha "posvojila" 2018., kada je bio gost na Thompsonovu koncertu u Kostreni. Tamo je izveo jedan od svojih omiljenih trikova po kojima je poznat, portretiravši pjevača uživo, na pozornici. Otkrio je kasnije u intervjuu da su dugogodišnji prijatelji i da za njega slika omot za novi album. Billich je gostovao i u "Bujici", i to izgleda doista bizarno - australski swinger sjedi kraj tipa koji se pjeni i baca fraze tipa "hrvatska katolička" toliko često da bi netko, da igra drinking game na njih, već za 15 minuta bio pod stolom.

U "Bujici" se vidi da je Billichev antikomunizam drugačiji, pitomiji, bez bijesa i traženja neprijatelja - to je antikomunizam mladića iz Lovrana koji je plesao balet i uživao u talijanskom "la vita e bella" mentalitetu koji je u poslijeratnim godinama užasno nervirao staljiniste. Kada nešto i kaže, Billich to kaže meko i pomirljivo. Kako je Billich otkrio u jednom intervjuu, njegov Tito nije završio u kolekciji nekog od hrvatskih desničara, već ga je kupio jedan Amerikanac. Zabavno je zamišljati kako Amerikanac doma gleda u taj križanac rumunjske gotike i karipskog voodooa, s vampirom s frizurom pokojnog Keitha Flinta iz Prodigyja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. ožujak 2021 19:31