OPERNA NOĆ POD BIOKOVOM Kuliševe slike na fasadi kuće bile su idealna scena neodoljivo snažnoj Carmen

Zaljubio sam se u zaseoku Šimići iznad Tučepa u jednu - sliku. Zaljubio sam se u jedno ulje na platnu, vitko i bogato, okupano emocijom plave boje, naoko teške, ali koja eterično hlapi kroza peterostruki izazov od ocrvenjenih, pa i zacrnjenih vodoravnica.

Slika kao da se uvlači u sebe u stanovitoj obrnutoj perspektivi, raslojava se i opet vedro sastavlja u pogledu i umu, krije mnogo neočekivanih tajni, a kad dođeš do kraja, vidiš da nisi ni krenuo, da ima po njoj i u njoj pukotina koje su nedirnute, platna posve bijeloga (Kuliš: “Slijedim upute Paula Cézannea.”), lakoće i vica. Po kompoziciji, žureći prema gore, grabe još i pastelne capice zaborava, bezazlene, dječje nabačene, a koje opet dodatno pritišću svojom nametljivom prolaznošću.

Ikonična kompozicija

Umjet...