Piše: Romina Peritz
U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena je u srijedu izložba kojom taj muzej obilježava 100. obljetnicu rođenja jednog od naših najvećih umjetnika - Ivana Kožarića. Izložba je naslovljena "Odletjeti u eter ili ostati na Zemlji", a donosi sedamdesetak Kožarićevih radova ostvarenih u različitim medijima - crteže, skulpture, slike i tkanine - nastalih u razdoblju od 1950-ih do 2010-ih godina.
Kožarićevu izložbu riječki muzej predstavlja u ne baš sretno vrijeme. "Iščekivana izložba Ivana Kožarića dolazi nam nakon gotovo mjesec dana riječkog 'muzejskog lockdowna'. I dok smo s jedne strane sretni što muzej konačno može ponovo otvoriti svoja vrata, isto tako osjećamo paradoksalnost situacije da izložbu ovog omiljenog umjetnika, koji je okupljao ljude, slavio rođendane, slavio život i društvenost, čiji su radovi emanacija energije, sunca i vedrine, otvaramo ne baš u Kožarićevom duhu, bez gužve, ljudi, pomalo osjećamo svemirsku nepravdu koju nam je pandemija donijela. Ali upravo o toj istovremenoj radosti i težini bivanja između Zemlje i Neba govori ova izložba, a mi smo prije svega zahvalni i privilegirani što smo bili Kožarićevi suvremenici”, kaže ravnateljica MMSU-a Branka Benčić koja zajedno s kustosicom Korom Girin potpisuje postav izložbe.
Predstavljeno je sedamdesetak radova koje je Kožarić ostvario u različitim razdobljima - od antologijskih skulptura, ili manje poznatih atelijerskih radova, mekih tkanina, do crteža ili skica različitih formata, nekoliko slika, do prisvojenih predmeta - od Ispuhivanja energije, Uzleta, Crvenog znaka, Tragične linije, Oranica, Kiše, Stabla, Prizemljenog Sunca.
Zamišljena kao dio službenog zatvaranja Rijeke 2020 - Europske prijestolnice kulture, izložba podsjeća i na Kožarićevu instalaciju Stog sijena koja je bila privremeno postavljena uz riječki Korzo, prije nešto više od godinu dana, uoči otvorenja EPK.
"Izložba nas u stvari podsjeća na Kožarićevu prisutnost u Rijeci - instalacija Stog sijena bila je privremeno postavljena uz riječki Korzo i na određeni je način upućivala na odnos s prirodom, na različite relacije od urbanog i ruralnog, do ideja žetve i tekstura i vizure sijena usred grada, oneobičavanja svakodnevnog, uz prisustvo Kožarićevog humora”, objašnjava Branka Benčić.
Upravo je Kožarićevo često referiranje na prirodu bila i nit vodilja kustosici Kori Girin prilikom stvaranja koncepcije i izbora radova: "Izložba istražuje Kožarićevo osjećanje prirode, no nije ju lako opisati kao tematsku. Priroda u svom širokom značenju ukupnosti materijalnog svijeta, svemira i sila unutar njega u radu Ivana Kožarića egzistira gotovo jednakom sveobuhvatnošću. Rane bilješke umjetnika pokazuju da je priroda snažno zaokupljala Kožarića još za vrijeme studija i to kao uzor stvarnosti i kao physis - unutarnji princip bivanja, prirodnog toka, rasta, odnosno života." Kožariću je, znaju to svi koji su pratili njegovo djelovanje, bila stalna preokupacija, sve do posljednjih radova koji su bili njegova posveta proljeću. Na riječkoj izložbi Kožarićeva zaokupljenost prirodom različito se manifestira, od radova koje možemo čitati kao ready-made posvete živom svijetu koji ga nadahnjuje i kojem se divi, na primjer Panj, do radova u kojima prisvaja prirode sile pretvarajući ih u umjetničke postupke, Prizemljeno sunce, Sunce prilijepljeno na zidu, Uzlet. "Kožarić se bavi i nevidljivim dijelom prirode, zrakom koji fiksira dahom u Ispuhivanjima energije ili crta kao kovitlac Vjetra", kaže kustosica.
Branka Benčić dodaje kako je Kožarićeva riječka izložba zamišljena kao fluidan postav mekih rubova koji se razotkriva kretanjem kroz prostor, novim vizurama i odnosima između radova, poput određene koreografije ili dramaturgije. "Naglasak je na stvaranju atmosfere, asocijacija i odnosa između haptičkog i vizualnog, prenoseći vizualni doživljaj ocrtava momente razvoja Kožarićeve umjetničke matrice, promišljanja oblika, materije i materijala, tekstura, praznine, vedrine, energije, slobode… Kožarićevog posve jedinstvenog umjetničkog jezika”. Sam naslov, objašnjava pak Kora Girin, preuzet je iz Kožarićeva intervjua s Ivicom Županom iz 1992. godine u kojem kaže kako je u jednom trenutku morao birati hoće li ostati na zemlji ili odletjeti u eter, gdje je odletjeti u eter značilo odvojiti se od društvenih okvira i prijeći u područje apsolutne umjetničke i individualne slobode, što je krajnost koju smatrao neodrživom. "U kontekstu izložbe u MMSU Rijeka, zemlja i eter predstavljaju dvije amplitude Kožarićeva stvaranja koje još 1971. u njegovom radu prepoznaje Antun Maračić. Tako je priroda kod Kožarića povezana i sa zemljom - oranicama, stablima, globusima - i s osjećanjem pripadanja makrokozmosu".
A budući da su u Primorsko-goranskoj županiji na snazi stroge epidemiološke mjere, uključujući zabrane okupljanja, radionica i dr. programa, većinu će aktivnosti MMSU preseliti na internet, odnosno na društvene mreže. U pripremi je, najavljuje ravnateljica, i publikacija, a Odjel edukacije planira programe koji bi trebali povezati izložbu Ivana Kožarića s aktivnostima muzeja u okviru Dječje kuće. "Jako smo entuzijastični oko tih novih mogućnosti rada koji se ostvaruju sinergijom subjekata u susjedstvu muzeja", kaže Branka Benčić. Djela na izložbi dolaze iz zbirki MMSU-a, MSU-a i Atelijera Kožarić, obitelji Kožarić te iz Kolekcije Marinko Sudac.