Na zidu u sobi imam sliku Borisa Bućana. Na toj slici žene nose crkvena zvona, koja se pretvaraju u šešire, njih je nekoliko jedna uz drugu hodaju. Upravo su te česte, pretvorbe, mijenjanje oblika jednog u drugi, bile u temelju slikarskog stvaralaštva Borisa Bućana. Na tim je slikama često ispisivao i riječi. One su pognute pod tim teretom, nije ni najvedrija slika možda, no puna je simbolike. I umjetničke karizme. Kao i mnoga druga djela umjetnika koji je preminuo u 77-oj godini života.
Prvi sam ga put upoznala prije petnaestak godina, vjerojatno i više. Stigla sam u njegov atelje tik nadomak Britanca, atelje nije bio u najboljem stanju, kasnije je zbog vlage preselio nadomak Zvonimirove. Na našem je tom prvom intervjuu malo govorio, bilo mu je potrebno, kasnije sam shvatila...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....