Naziv je slike "Panorama". Pogled je to na pejzaž uz Ramsko jezero odozgo, vide se crveni krovovi kućica i u sredini crkva. Čovjeka nema na ovoj slici. Ramski pejzaž, sa svojom očitom ljepotom, može izazvati razne umjetničke reakcije, no opisana slika miljama je, naravno, daleko od kičastih razglednica, patetike, riječ je o vještom, kontroliranom rukopisu. I prije svega o slici koja govori o skladu s prirodom, o duhovnosti, o trenutku, o povezanosti, o ovdje i sada.
Slika je to koju potpisuje Amer Kobašlija, a može se do 20. lipnja pogledati na izložbi nazvanoj "37 pogleda na Ramu" u Kulturno-informativnom centru BiH u Ilici u Zagrebu. O Ramskom jezeru vodiči će tumačiti sljedeće: smatra se jednim od ljepših u Europi, nastalo je 1968. godine, na izvoru rijeke Rame, iz potrebe, akumulacijsko je jezero. Danas tirkizno jezero i brana promijenili su sudbinu mjesta, a Kobašlija ih upravo tako i slika i osjeća, u kontrastu.
Temi Ramskog jezera Kobašlija pristupa na nekoliko različitih načina. Jedan je, opisan, pejzažni. Drugi je reportažni. "Plaža na Šćitu" naziv je slike kojoj su u prvom planu ofucana kućica i upute što se sve ne smije. Potom, napuštene građevine s grafitima, naći će se tu i Dinamov znak, recimo. Ili Veslački klub. Motel na brani, pa psi lutalice, dvoje, u sivom pejzažu Treći su, rjeđi, portreti. Portreta su četiri, i u Ilici su poredani jedan pored drugoga.
Djevojčica, recimo, u crvenim čizmama, u kontrastu s okolnim pejzažem, ona gleda direktno prema promatraču. Ribar sa žutom majicom na kojoj je Mickey Mouse, u vojničkim kratkim hlačama, pozira i njegov pas. Ponajviše na tim slikama, portretima, ima ponešto i stripovske estetike.
Sam je slikar o Rami rekao: "Meni je mnogo toga vezano za Ramu fascinantno. Pored mistične ljepote tih predjela, još puno nečeg se sluti ispod mirne vode, naslage istorije i memorija, bola, tuge, ljudskih sudbina... Pa ti duhovi izrone kad se voda povuče s vremena na vrijeme, odjeci prošlosti koji kao da polariziraju i ova naša, ionako odveć turbulentna vremena. Kao da jučer nikad nije prošlo. Kažu da Ramljani da nisu ni u Bosni ni u Hercegovini, već u nekom među-prostoru."
Zalutao je, kaže, slučajno u Ramu, no ništa nije slučajnost, nadodaje. Piše da je kao emigrant, prekomorski, tri desetljeća, uvijek negdje između, nikad na čvrstom tlu. Naime, on je rođen 1975. godine, iz Banje Luke je, godine 1993. završio je u izbjegličkom kampu u Nürnbergu u Njemačkoj. Tijekom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je Likovnu akademiju u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija je dobio azil u Sjedinjenim Američkim Državama te je emigrirao na Floridu, gdje je diplomirao slikarstvo i grafiku. I ondje, čita se u biografiji s poprilično nagrada, uspješno djeluje. Izgradio je karijeru i obitelj u Orlandu, u saveznoj državi Floridi, gdje danas radi kao profesor na Likovnoj akademiji (na University of Central Florida). U svojim je pedesetim godinama.
Slučajnost je htjela da upravo čitam Kapku Kassabovu, čija je obitelj dok je ona bila djevojčica emigrirala na Novi Zeland, a u knjizi opisuje kako se vratila, istražuje život uz Ohridsko jezero, i onda odjeke prošlosti koji i danas polariziraju, divno piše. Istražuje narod kako živi, kroz perspektivu vlastite obitelji i tuđih obitelji. Naravno, ne uspoređujem nikako pejzaž, no zajednička je priča o migraciji, o pejzažu kako poprištu duhovnosti, traženju smisla. Kassabova je za kraj obiteljski povezana, on je ovamo došao posve slučajno i osjetio je povezanost s jezerom. S poviješću koja je ovdje naslagana.
Naravno, na ovom području žive ljudi koji se sjećaju ne tako davnog iseljavanja s potopljenih područja godine 1968. i koji pamte drugačiji krajolik nego je ovaj današnji, kojim dominira ta golema vodena masa, sa slikovitom šetnicom i samostanskim kompleksom. Feđa Gavrilović piše: "Samo Ramsko jezero, uostalom, svjedočanstvo je da potrebe modernog ljudskog života, kao što je elektrifikacija, ne moraju agresivno i destruktivno djelovati na čovjekov prirodni okoliš."
No, s druge strane, autor ne uljepšava situaciju, pa slika i poprilične količine smeća u krajoliku. Recimo, guma od automobila usred pejzaža. Tko može odbacivati smeće u takvom krajoliku, uvijek sam se pitala. Slika "Otpad na plaži Varvara". Potom, "Avet", nastala je ove godine, i ovdje su goleme nakupine smeća.
Ostaci potopljene džamije izranjali su iz Ramskog jezera uslijed povlačenja nivoa vode.
Na jednoj slici, pak, nazvanoj "Rekvijem", čovjek u trenirci i tenisicama popularne marke drži pečeno janje. Pas ga gleda, pas ne dijeli našu samilost prema mrtvoj životinji. Ni čovjek. Pečena janjad bilo je nešto što nikad nisam mogla gledati, bilo mi je uvijek mučno od svega. Temom se kod nas bavio Matko Vekić, sjajan slikar, koji je imao cijeli ciklus posvećen ovoj temi. I Denis Butorac, sjajan fotograf, koji se bavio temom vlastite nemoći da gleda kolinje i odnosom koji je zbog toga okolina u Slavoniji, odakle je rodom, prema njemu imala.
Miljenko Jergović između ostalog opisuje ovu sliku: "Ponegdje se još, naravno, meso mrtvih životinja peče na vatri ili žaru, ali nigdje tako da im se samo izvadi utroba i odere koža, i da se zatim nataknu na koplje, koje se onda dugo vrti na vodeni ili na električni pogon, ili starinski, tako što sam čovjek okreće ražanj. Drugdje se ljudi potrude da meso koje će jesti liše njegova identiteta, da ga pretvore u sočne komade bifteka, koji im na tanjur stiže kao neidentificirana mana nebeska, ili da ga samelju u strojevima za meso i pretvore u hamburgere, čije je podrijetlo sasvim depersonalizirano, bezimeno."
Osim navedenih, koje se u Zagrebu mogu pogledati, ovaj je umjetnik slikao, recimo, i ateljee, slikara radikalno drugačijeg izraza, Jacksona Pollocka, recimo, pod uprljan mrljama slika odozgo. Prazne javne zahode...
Općina Prozor - Rama i načelnik Joze Ivančević pokrovitelji su izložbe. Inače, imaju značajnu tradiciju sakupljanja suvremenih umjetničkih ostvarenja koju su započeli gvardijani samostana na Šćitu, otkada se gradio novi crkveno-samostanski kompleks.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....