Ako je možda izgledalo da će sukob između Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i HAZU završiti ovrhom Bukovčeve slike, to se kako trenutno stoje stvari, neće dogoditi jer otvorena je Pandorina kutija, pa se osim slika pojavio i problem oko nekretnine odnosno zgrade u kojoj je smješten muzej, a čiji je vlasnik HAZU. Zgrada je predviđena za obnovu za što je Akademija dobila i sredstva, a ravnatelju NMMU Branku Franceschiju to ništa ne sluti na dobro, stoga je u četvrtak niti tjedan dana od kada je odnesena "Mlada patricijka" Akademicima, sazvao konferenciju za medije kako bi javnost upozorio na još jedan problem na relaciji te dvije ustanove, a to je obnova Vranyczanyjeve palače.
Konferenciju je naslovio "Obnova palače Vranyczany-Dobrinović ili gušenje kuturne institucije javnim novcem" a iza njega se krije cijeli niz problema s kojima se muzej ovih dana suočava i o kojima je ravnatelj NMMU-a vrlo detaljno govorio. Podsjetio je da je na natječu koji je Ministarstvo kulture i medija raspisalo i s kojim se raspoređuju europska sredstva za obnovu, HAZU dobila za Vranyczanyjevu palaču 65.361 milijuna kuna.
"Ono što nas sada brine je u što će se ta sredstva utrošiti. Nadali smo se da će u toj nesreći, koju je donio potres, ta se sredstva iskoristiti na poboljšanje uvjeta u kojima kulturne institucije djeluju. Zadnje tri godine traju intenzivni pregovori između Ministarstva kulture i medija i HAZU u kojima se razgovora o različitim načinima kako urediti odnose muzeja i HAZU. Naš prijedlog u tim pregovorima bio je da cijela Vranyczanyjeva palača se namijeni radu NMMU- a, s negdje 4 do 5 tisuća kvadratnih metara, što bi bilo jedva moguće za nešto što se smatra suvremenom muzeološkom praksom sa svim potrebama koje muzeji danas imaju. Da li moram šta reći više od toga da mi održavamo konferenciju za medije u izložbenom prostoru i da dok mi ovdje razgovaramo publika prolazi. Mi danas u fundusu imamo 12 tisuća umjetnina s kojima nemamo gdje kad je riječ o čuvanju i prezentaciji", rekao je Franceschi.
Druga im je ideja bila, kako je nadalje kazao, da Kabinet grafike HAZU ostane u zgradi zajedno s NMMU. "Ali da li je to dobro za Kabinet grafike koji ima značajnu zbirku i koju nema gdje pokazati. Trebamo li ponavljati koliko HAZU ima zgrada u Zagrebu, da li može u nekoj drugoj zgradi na odgovarajući način zbrinuti svoj Kabinet grafike. Smatram kao muzealac da oni imaju obavezu to napraviti".
Međutim, u cijeloj situaciji najstrašnijim dijelom smatra da se u zgradu gdje je NMMU planira preseljenje Arhiva likovnih umjetnosti, što bi bila treća institucija u toj nekretnini. "Nakon što sam dobio poziv kao predstavnik muzeja da sudjelujem na sastancima koordinacije obnove Vranyczanyjeve palače i to nakon inzistiranja kod našeg osnivača da i mi moramo biti uključeni, tražio sam da mi se dostavi i projektni zadatak i na moje zaprepaštenje u pregledu stanja onoga što se sada nalazi u zgradi, što se uzima kao polazište za planiranje obnove, navedeno je da se uz NMMU i Kabinet grafike HAZU nalazi i Kabinet za arhitekturu i urbanizam te Likovni arhiv sa deset tisuća jedinica svoje građe. Taj arhiv nalazi se na adresi Gundulićeva 24. Ono što je strašno je zapravo da će na taj način prikazano stanje uvjetovati način planiranja i obnove ove zgrade". Posebno je iznenađen što mu se niti na jedno pitanje upućeno Akademiji oko obnove nije do sad odgovorilo - koji je scenarij obnove, gdje se nalazi Arhiv likovnih umjetnosti i gdje se on planira u ovoj zgradi.
"I to je treća kulturna institucija za koju smatram da je se s takvom odlukom onemogućuje u nekom adekvatnom radu. Ono što se događa da angažmanom silnih javnih novaca mi zapravo nećemo napraviti ono što je trebalo biti krucijalno, a to je poboljšati uvjete naših kulturnih institucija. Tu šansu, ako se to ostvari, izgubit ćemo za jako dugo vremena ako ne i zauvijek".
Jedini način, kaže Brano Franceschi, da nešto promijenimo je da se obratimo javnosti i da putem medija pokušamo utjecati na one koji donose odluke, da se način na koji se troše ova sredstva izmijeni u korist nečega što bi trebalo biti poboljšanje uvjeta našeg rada.
Ukratko je dao i povijest zgrade, u kojoj je Moderna galerija od 1934. godine i koju je Banovina Hrvatska kupila javnim novcem za muzej. "Moderna galerija je zatim 1947. godine odlukom tadašnje Vlade RH nasilno pripojena JAZU koja tada počinje i upravljati ovom zgradom, 1974. godine Moderna galerija se sa svojim fundusom izdvaja, međutim 1992. HAZU pozivajući se na Zakon o HAZU upisuje se kao vlasnik Vranyczanyjeve palače. Koja je to pravna alkemija? Kako je moguće da zgrada kojoj je danas tržišna vrijednost najmanje 10 milijuna eura, iz državnog i našeg, vašeg, svih nas, prešla u vlasništvo HAZU? I to nije samo ta zgrada. Pitam ali ne mogu saznati, koliko je takvih zgrada u Hrvatskoj i zašto se to dozvoljava? Da li smo mi društvo i država kojima 10 milijuna eura ništa ne znači pa ćemo to dati nekom da time upravlja? A o načinu uprave HAZU mislim da jako dobro pokazuje stanje institucija kojima oni upravljaju i stanje zgrada kojima upravljaju. Vjerujete ja kao povjesničar umjetnosti a ne kao botaničar mogu zaključiti da isto drveće raste iz Vranyczanyjeve palače i iz bivšeg Studentskog doma na Trgu žrtava fašizma koji je najstrašniji primjer što se događa kad se nešto prepusti HAZU, a koja godišnje dobiva iz javnog proračuna 62 milijuna kuna. Ja kao građanin ove države mislim da je to skandalozno a kao ravnatelj ove institucije smatram nevjerojatnom da se takvo javna sredstava za obnovu ove zgrade umjesto da se poboljšaju uvjeti rada, na ovaj način troše".
Među ostalim otkrio je i da su 1991. Igor Zidić i akademik Ivan Supek dogovorili da HAZU dobije Kemijski institut a da Vranyczanyjeva palača pripadne Modernoj galeriji "no 1995. se dogodilo da je HAZU dobila Kemijski institut, ali tadašnji Supekov nasljednik akademik Padovan je Zidiću rekao da njega njihovi usmeni dogovori ne obavezuju".
Od prvog dana od kada je došao na čelo NMMU, kaže, uvijek prije nekog događaja koji će zaokupiti pažnju javnosti dobio bi pismo od HAZU: "Nakon pandemije, pa nakon potresa, pa pred izbore, a sada je ovrha slike provedena ne slučajno u trenutku kada bilježimo na tisuće zaraženih covidom. Svako to pismo me upozoravalo da sam ja kriv što će HAZU tužiti muzej i tako prouzročiti ovoj državi trošak. Jer muzej odnosno Ministarstvo kulture ne pristaje na ono što HAZU traži. Mi smo dakle krivi što nas se tuži, zato što ustrajemo na tome da se poštuju zakoni o muzejskoj djelatnosti, zakoni o kulturnom dobru. Ne poznam segment društva koji se služi takvom retorikom i takvim načinom prema drugoj kulturnoj instituciji. Umjesto da pomaže razvoj u svakom pogledu. Pa onda ako smo plaćeni i postojimo da pomažemo razvoju kulturnih institucija onda dopustimo da ovaj muzej razvije svoje mogućnosti, a za to nam treba prostor. I nemojte dovoditi ovaj muzej u situaciju da se u zgradu investiraju ogromna sredstva, a da pritom muzej bude sveden i ostavljen u ovom prostornom okviru u kojem ne može raditi ili čak u nešto manjem", poručio je javnosti ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.
Također, jedan od uvjeta koji nastoji preko koordinacije uputiti HAZU je i da se obnova planira tako da omogući nastavak rada muzeja. "Želio bi također reći da to nisu samo naše puste želje već da je obnova Moderne galerije za vrijeme mandata kolege Zidića, koju je u cijelosti za zgradu u vlasništvu Akademije platila država, napravljena tako da se niti jedan dan nije prekidao rad. Prema tome može se, ako se želi i hoće.
Koji je najcrnji scenarij? Pa taj da se ovdje još uvede Likovni arhiv sa svojim fundusom, da se zaustavi rad muzeja na period koji nitko ne zna. Da li je Grad Zagreb spreman da u njegovom središtu ne bude u funkciji niti jedna kulturna institucija?", zaključio je pitanjem Franceschi svoje izlaganje.
Biserka Rauter Plančić govorila je o svom iskustvu s HAZU tijekom njezinog mandata ravnateljice. "Od najvećeg interesa za akademike je dvorište, garaža i parkiralište u ovoj zgradi. I zbog toga se djelomice događaju sve ove stvari. Ja sam također naslijedila taj slučaj. "