Split spada među gradove koji obilato kreiraju vlastitu mitologiju. Pritom je ta mitologija istodobno hedonistička i grandomanska. Ta mitologija pripovijeda o gradu prema kojem "ča je pusta Londra", gradu u kojem "vridilo se rodit" jer "nima Splita do Splita" i "ništa kontra Splita".
Taj mit o zavičaju koji je istodobno i privilegij počiva na nekoliko oslonaca. Neki su od njih prostori: Marjan, Bačvice, Riva. Neki su običaji i predaja. Većinu njih i Splićani i ne-Splićani uzimaju kao samorazumljive. Oni su naravno tu, i tu su bili oduvijek.
Ništa pogrešnije od toga.
Stroj za dokolicu
Jer, većina onog na što se naslanja mitologija "nima Splita do Splita" nije nastalo ni po Duhu Svetom ni u vakuumu. Gotovo sve uporišne točke splitske...