Ove se godine u svijetu obilježava 100. godišnjica rođenja Josepha Beuysa, a velikoj obljetnici pridružio se i zagrebački MSU gdje se u sklopu projekta #Beuys100 održava izložba posvećena tom velikom i osebujnom umjetniku.
Inicijativa je došla od strane Goethe- Instituta Kroatien koji je tijekom ove godine predstavio kolekciju njemačkog kolekcionara Karla Heinza Rummenyja, u različitim formatima u Beogradu i Banja Luci, a čiji važan dio čine upravo Beuysovi radovi. Izložba u MSU naslovljena je "Tko ne želi misliti, leti van!" i donosi djela iz Rummenyjeve zbirke kao i iz zbirke MSU-a među kojima dominiraju multipli kao podsjetnici na neke od ključnih trenutaka Beuysova umjetničkog i političkog djelovanja.
Kipar, teoretičar i politički aktivist Beuys je jedan od najradikalnijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Kao osnivač sudjelovao je u političkim pokretima i organizacijama među kojima je i Stranka zelenih u Njemačkoj (1980.). Rođen je u Krefeldu 1921., a njegovo odrastanje obilježeno je ratnim zbivanjima u kojima je sudjelovao kao radiooperater i pilot Luftwaffea. Prema Beuysovu svjedočenju, ključni trenutak zbio se kada je tijekom misije na Krimu pogođen njegov bombarder. Tom je prigodom preživio zahvaljujući Tatarima, nomadskom narodu koji ga je spasio od smrzavanja premazavši ga mašću i zamotavši ga u deku od pusta – materijale koji će postati ikoničkim simbolima njegova opusa.
Beuysovi radovi koji se danas nalaze u zbirci MSU-a otkupljeni su nakon izložbe u zagrebačkoj Galeriji Zvonimir, prve izložbe Josepha Beuysa u Hrvatskoj koja se održala 1997. godine, ističu kustosice Radmila Iva Janković i Vesna Meštrić. Razglednicama prikazanim na toj izložbi moguće je pratiti širinu spektra zanimanja Josepha Beuysa: od umjetničkih djela do političkog i ekološkog angažmana, a uz razglednice i druge multiple poput boca s uljem i vinom, te dva ready-madea, u zbirci MSU-a nalazi se i mapa fotografija Bubyja Durinija, koji je za svojom suprugom Lucrezijom de Domizio Durini autoricom 14 knjiga o Beuysovom stvaralaštvu, vjerno pratio Josepha Beuysa posljednjih petnaest godina njegova života.
Kad je riječ o radovima iz kolekcije Karla Heinza Rummenyja ona sadrži razglednice, grafike, plakate, knjige, odnosno multiple s pomoću kojih je Beuys distribuirao svoje ideje.
"Beuys je donio veliku revoluciju u umjetnosti", kaže Radmila Iva Janković kojoj je Beuysova prva izložba u Hrvatskoj bila i prvi susret s djelom tog umjetnika. "Bio je autentična i osebujna pojava koja se teško može usporediti s drugim umjetnicima. Karakteristično je za njega da je koristio netipične materijale prirodnog podrijetla kao što su mast, pust, med, bakar, pčelinji vosak. Oni su funkcionirali kao katalizatori koji su trebali voditi percepciju i otvarati put u dubinske spoznaje o elementarnim ljudskim potrebama. Krizu koju je u ranim pedesetim o nakon isticao je kao prijelomni trenutak koji je doveo do promišljanja smisla budućeg umjetničkog djelovanja kojim će poticati druge da kroz njegov primjer započnu vlastite procese samotranformacije. Da bi to postigao, u svojem je umjetničkom djelovanju često koristio multiple, predmete koji se lako distribuiraju, poput razglednica na primjer. Na njima su fragmenti iz njegova života, izložbi, akcija i funkcioniraju kao podsjetnici koji stvaraju asocijativnu mrežu i provociraju na istraživanje i otkrivanje koje će dopuniti priču. ".
Ovom izložbom željele smo tu priču ispričati koliko god je to bilo moguće na temelju radova iz zbirke MSU-a i Karla Heinza Rummenyja. Težište priče su pojedine važne etape Beuysova djelovanja".
Izložba u MSU započinje likom i djelom Josepha Beuysa kroz cjelinu "Šaman ili showman", u duhu njegovog djelovanja. Slijede dokumentacije njegovih najvažnijih akcija koje je predstavio na documenti u Kasselu: Organizacija za izravnu demokraciju javnim referendumom (documenta 5, 1972.), Slobodno međunarodno sveučilište za kreativnost i interdisciplinarno istraživanje (documenta 6, 1977.), koje će postati paradigmom njegove koncepcije socijalne skulpture, te monumentalna akcija sadnje 7000 hrastova s kao najava velikog projekta "Obrana prirode" (documenta 7, 1982.).
Možda je najvrjedniji eksponat na izložbi rad je s Documente 5, menzura s ružom. "Sjedio je u prostoru sa šeširom, a jedini artefakt bila je ta menzura i jedna školska ploča na kojoj je napisao 'Bez ruže ne možemo ništa, bez ruže ne možemo misliti'. Ruža je utjelovila revoluciju, ne kao nasilni čin nego u polaganoj cvatnji od pupoljka do cvijeta kao čin evolucije koja se treba dogoditi u svijesti pojedinca", objašnjava Radmila Iva Janković.
Posebno su zanimljive, dodaje Vesna Meštrić, njegove razglednice koje su bile namijenjene distribuciji. "Njegovim potpisom stjecale su status umjetničkih djela, a najzanimljivije od njih nastale su u atipičnim materijalima poput drva, filca, metala".
Na izložbi je primjerice set razglednica koje govore o njegovoj profesuri na Staatliche Kunstakademie u Düsseldorfu. "Početkom 60-ih Beuys se priključuje Fluxusu te svoj aktivizam provodi i kroz rad sa studentima na Akademiji. Smatrao je da studenti prilikom upisa moraju imati svi jednako pravo da budu upisani na Akademiju bez prijemnih ispita te se zalagao za ukidanje akademske hijerarhije. No, djelovanje u tom smjeru nije naišlo na plodno tlo i 1972. dobiva otkaz nakon čega kreće osniva vlastito slobodno sveučilište, Free International University for Creativity and Interdisciplinary Research (F.I.U.), na koje su se mogli upisati svi koji su to željeli", kaže Vesna Meštrić. Svoje Slobodno sveučilište Beuys predstavlja i na documenti 6 na kojoj je izložio instalaciju Crpka za med na radnom mjestu kao simbol slobodnog tijeka i razmjene misli. U akciji "Das Kapital" koja se odvijala od 1970- 1977. godine obračunavao se pak s kapitalističkim sustavom, tumačeći kapital prvenstveno kao potencijal kreativnosti svakog pojedinca. "Za njega je najvažniji kapital, kapital duhovnost koju svi posjedujemo i trudio se osvijestiti tu činjenicu između ostalog i izjavom da je svaki čovjek umjetnik, tumači Radmila Iva Janković.
Jedna od važnijih performansa Beuys je izveo u Americi kada je u jednoj umjetničkoj galeriji u New Yorku boravio skupa s kojotom. "Na podu galerije bile su naslovnice Wall Street Journala po kojima je kojot mokrio što je odražavalo njegov odnos prema američkom kapitalizmu i svim njegovim negativnim stranama. Tu je začetak njegovog odnosa s prirodom. Boraviti s divljim kojotom u galeriji nije bilo lako, ali polako je nakon trećeg dana uspio s njim uspostaviti kontakt", otkrivaju kustosice. Na documenti 7 Beuys je predstavio svoju akciju "7000 hrastova" koja je ujedno i prva njegova velika ekološka akcija. "Svaki put kad bi posadio stablo postavio bi uz njega jedan bazaltni kamen. Akcija je trajala pet godina i proširila se diljem svijeta".
Zadnja dionica izložbe posvećena je Beuysovoj suradnji s barunicom Durini i njezinim suprugom tijekom koje on na njihovom imanju u Bolognianu sudjelovao u proizvodnji ulja, vina, sadio stabla i držao predavanja o važnosti prirodnog načina života.
Kustosice su proširile izložbu i na radove naših umjetnika koji su se na različite načine referirali na Beuysovo stvaralaštvo. Među njima su Lovro Artuković, Željko Badurina, Braco Dimitrijević, Ivan Ladislav Galeta, Igor Grubić, Željko Jerman, Kristina Leko, Vlado Martek, Zoran Pavelić i Ivan Šeremet.
"To je samo malen odabir iz mnoštva djela umjetnika na koje je Beuys posredno ili neposredno utjecao o čemu bi se mogla napraviti jedna velika, problemska izložba."