U trenutku kad su ruske rakete pogodile Kijev, Ihor Poshyvailo znao je da je njegova prva odgovornost da zbirku Muzeja Majdana prebaci na sigurno, piše The Guardian. Ono što je specifično jest da su atrefakti o kojima se brine ovaj povjesničar umjetnosti zapravo uobičajni predmeti koji katalogiziraju ukrajinsku revoluciju Majdan 2014. koja je svrgnula Putinu naklonjenu vladu Viktora Janukoviča.
Među više od četiri tisuće predmeta, koji se sada drže na tajnoj i sigurnoj lokaciji, nalaze se zastave iz kućne radinosti, prosvjedni transparenti, ručno ukrašeni šatori i oružje uključujući Molotovljeve koktele, bejzbol palice i ukradene policijske štitove koji su korišteni za obranu kampa prosvjednika na trgu Majdan u središtu Kijeva protiv teško naoružanih snaga državne sigurnosti.
"Ovaj rat je nastavak Majdana", izjavio je Poshyvailo te dodao kako pokušava prikupiti predmete koji pričaju simboličke i emocionalne priče, simbole terora i otpora.
Bitan artefakt je keramički vrč u obliku pijetla koji je ostao neoštećen prilikom granatiranja zgrade u naselju Borodjanka. Ukrajinska javnost je lokalni ukras prihvatila kao maskotu te je čak i Boris Johnson dobio njegovu repliku prilikom posjeta Ukrajini prošlog mjeseca. Pijetao, sakupljen uz dopuštenje svog izvornog vlasnika, nije jedini artefakt koji je muzej stekao iz ruševina grada.
"Dokumentirali smo vrtić s jedne strane, restoran s druge strane. Život u tom bloku je bio tako miran; to su bili normalni ljudi", rekao je Poshyvailo te objasnio da je susjedstvo bilo vrlo jednostavno, ugodno i reprezentativno za postsovjetske obitelji.
Ispričao je kako su u jednom stanu pronašli puno udžbenika, zemljovida i stvari najmanje dvoje djece, knjige za srednju školu i haljinu koja je ostala visjeti u ormaru, djeteta od možda tri ili četiri godine. Istaknuo je da upravo ovo predmeti pričaju priču o izgubljenoj budućnosti, o beznađu.
U Buchi su prikupili neke predmete koji su ostali dok su ljudi pokušavali evakuirati grad. Pronašli su bijeli tekstil koji su ljudi vezali za svoja zrcala dok su pokušavali pobjeći, zastave predaje koje su označavale da su samo civili koji bježe od rata.
"Ovi predmeti mogu postati male izložbe koje pričaju priču o životima tih običnih ljudi, o njihovoj smrti. Oni mogu pokazati okrutnost, ali i objasniti zašto se Ukrajinci tako žestoko bore za svoju slobodu", objasnio je Poshyvailo.
Poshyvailova misija započela je 2014., samo tjedan dana nakon što su prvi prosvjednici postavili kamp na golemom središnjem trgu u Kijevu. Tada je bio zamjenik ravnatelja Muzeja Ivana Hončara, ustanove koja se više bavila tradicionalnim glazbenim instrumentima i vjerskom umjetnošću nego bombama i transparentima. Frustriran nedostatkom odgovora na prosvjede kolega, od kojih su se mnogi osjećali kao državni službenici, Poshyvailo je počeo tajno posjećivati okupaciju.
Kako se pročulo, njegova je misija rasla i tim kustosa istomišljenika pridružio mu se.
"Ljudi su bili iznenađeni, neki čak i sumnjičavi. Bila je ta bitka i borba, a mi smo ulazili tamo skupljali predmete", rekao je Poshyvailo.
Nakon što je Janukovič smijenjen s vlasti, muzej je dobio državnu potporu. Nedugo nakon održan je natječaj za dizajn za izgradnju njegovog sjedišta, utvrđeno je mjesto u središtu Kijeva i gradnja je trebala početi ove godine.
Poshyvailo ne gaji nikakve iluzije o opasnosti svoje daljnje misije te smatra da je Putin vrlo otvoren u svojoj želji da uništi revoluciju Majdana te će muzej vjerojatno biti prvi na listi za likvidaciju. Dodao je da zna da će tražiti i kulturne djelatnike, a naročito one poput njih, koji pričaju o ukrajinskoj nacionalnosti i identitetu. Usprkos tomu, Poshyvailo je i dalje optimističan te vjeruje da će Ukrajina pobijediti u ratu i da će njegova institucija jednog dana otvoriti svoja vrata javnosti.
"Kao povjesničar, smatram da su ova su vremena tako čudna. To je mješavina brige oko svakodnevne sigurnosti i mjera opreza; zabrinutost da će Kijev biti napadnut, da će se koristiti nuklearno oružje; ali postoji i osjećaj da živimo kroz posebno vrijeme i naš je posao sačuvati ovaj trenutak", optimistično je zaključio povjesničar umjetnosti Poshyvailo.