Po povratku u Hrvatsku javljala sam se na natječaje, no nisam imala političko-rođačko zaleđe. Dozlogrdilo mi je, otvorila sam svoju firmu

Puležanka Paola Orlić kunsthistoričarka je koja živi u stvarnom svijetu. Nakon studija zarazila se virusom već na prvom Motovun film festivalu. "Osjetila sam festivalsku čaroliju koja me očito više nije pustila", kaže Paola. Doista, na zagrebačkom Animafestu radi već 11 godina kao producentica i kustosica. Koncem svibnja otvorila je u Muzeju animacije u Hangzhouu u Kini izložbu "Pola stoljeća Animafesta".

"Animirani film je čudesan! Kreira svjetove koji ne postoje osim u imaginaciji autora, koji ih zatim dijeli s publikom kao da su oduvijek bili stvarni."

Paola Orlić

Ivan Posavec/

Prve korake napravila je davno na Pulskom filmskom festivalu, pratila Filmski festival u Oprtlju, a osim na Motovunskom radila je i za Festival tolerancije u Zagrebu. "Producirala sam i međunarodni festival fotografije ‘Organ vida‘", kaže. "To je bilo najbliže mojoj struci."

"S diplomama nisam imala sreće. Po povratku u Hrvatsku bez političko-rođačkog zaleđa izostale su tzv. poslovne "instalacije". Dozlogrdilo mi je kandidiranjem formalno činiti legitimnim kojekakve natječaje, pa sam odlučila s tim prestati." Paola je otvorila svoju firmu i bacila se na tržište kao organizatorica kulturnih događanja.

"Morala sam raditi mnogo toga", kaže, "jer život samostalnog djelatnika u kulturi nije nimalo lak". Ipak, ostalo je vremena i za kunsthistoriju, godišnje kurira više izložbi, istražuje i piše, a izdala je i nekoliko monografija. Prije nego što ujesen ponovno odleti za Kinu, priprema izložbu putopisnih fotografija pulskog glazbenika Tončija Pavlinovića u Galeriji Makina, a uređuje i prateću foto-monografiju.

U Sarajevu je postavila izložbu berlinske umjetnice Irme Markulin "Film Stills". "Ona se sjajno uklapa u filmski festivalski kontekst. Ulja velikih formata i jedna grafička instalacija jasno zrcale interes i fascinaciju temom ženske uloge na filmu, s posebnim naglaskom na poglavlje femme fatale kao proizvoda maskuline kulture. Irmi Markulin filmska baština je i vrelo inspiracije i prostor kritičke artikulacije."