Mariju Ujević-Galetović posjetili smo na Silbi, njezinoj Silbi, 2021. godine kada smo za magazin D&D Gold pisali o otocima bez prometa, ali s fenomenalnim kućama. Bilo je to početkom ljeta, nije bilo gužve, otok je mirisao kao kakva oaza.
Marija Ujević pozvala me prije toga dva puta na Silbu, da dođem u rujnu privatno s obitelji, da možemo spavati u njezinoj staroj kući. U današnjem svijetu koji sve gleda kroz računicu tu nije bilo nikakve računice, takva je jednostavno bila, obazriva prema onima koji su joj bili dragi i druželjubiva. Na kraju sam je s kolegicom fotografkinjom Berislavom Picek doista i posjetila na otoku, ali poslom, radi jedne teme.
Kada se katamaranom stigne na Silbu, u pristanište u uvali Žalić, nedaleko od mula nalazi se kuća koju je za našu znamenitu skulptoricu projektirao Branko Silađin. Moderna jednokatnica odiše jednostavnošću uređenja, akcenti su ovdje njezini kipovi u dvorištu i slike u unutrašnjosti. Primjerice, jedna se crna vitka skulptura zove "Kozo jedna", objasnila nam je, po onom kako muškarci znaju dobaciti ženama, te ima oblik ženskog tijela, a glavu koze.
Zbog pozicije kuće javile smo joj se čim smo stigle, na putu do apartmana. Sjele smo u dnevni boravak zbog boljeg hlada. Marija Ujević, tad je imala 88 godina, njezina starija sestra Iva Ujević-Birtić, Beri i ja pile smo džin tonike, u četiri popodne... Vrckava i zabavna, oštra na jeziku, pronicljiva, govorila nam je o povijesti svoje obitelji i otoku, spomenicima i natječajima, razgovarale smo o politici, cijepljenju, raznim ljudima... Ali onda je naglasila: "Nemoj pisati o meni, nego o kući".
Vidjela je kako bilježim sve što govori, pa je još nekoliko puta dodala: "Nemoj to pisati". Dobila sam dojam, opet, da joj je bilo više do druženja nego do članka u novinama, a svoju privatnost nije smatrala toliko važnom da bi o tome svi čitali, čak da bi to na neki način bilo vulgarno. Old school.
No, nekoliko je izjava poslije autorizirala.
U dnevnom boravku iznad sofe stajala je slika imena "Pijavica". Rekla je da se boji mora, poštuje ga. Prije je svaki dan na Silbi išla na brod, lovila bi ribu s punti, lignje, redovito je i plivala.
"Naša baka Luigia, odnosno čitava obitelj Lovrović je sa Silbe. No, mi smo živjele u Zagrebu, a ovdje provodile ljeta. Čim bi završila škola, na Petrovo i Pavlovo se putovalo. Prvo smo boravile ljeti u kući, nekadašnjoj tvornici uz more, potom kod mamina bratića svećenika koji je gore u selu imao kuću i lijep dvor, gdje bi bilo puno djece iz naše velike obitelji. Poslije sam bila u kući Galetovića... I onda sam, na mjestu pokraj mora, da se tu ne bi sagradila neka ružna kuća, na što sam uvijek bila osjetljiva, kupila zemljište kada se pojavilo i sama osmislila svoju prvu kuću. Izmodelirala sam maketu", ispričala nam je Marija Ujević.
Bila je to prizemnica u stilu engleske cottage house, podignuta 60-ih godina, koju je poslije imala za goste i zvala ju je "stara" kuća. No, s vremenom je poželjela višu, bolje bi se osjećala da spava na katu, to joj se činilo privlačnim. Posao za tu novu potpuno je prepustila arhitektu Silađinu, jedino su prema njezinoj želji škure metalne i prozori u jednoj liniji. U kući i dvorištu nalazi se pet njezinih skulptura. U središtu mjesta Silba postoji i divna galerija na otvorenom kiparice Marije Ujević-Galetović.
Kuća nije velika, tlocrtne je površine oko 60 četvornih metara i s ulaznim vratima visine 2,2 metara te je funkcionalna. U osnovi je minimalistička. Prozračna je, idealna za boravak ljeti. Namještaj i oprema uglavnom su u bež i bijelim tonovima. Ističe se dugački stol od furnira u dnevnom boravku, koji je stolar napravio prema Marijinoj zamisli, a koji je bez zaštitnog premaza te se povremeno održava brušenjem peglicom. Na jednom zidu boravka je bijeli reljef kipara Petra Barišića.
Marija je voljela kuhati, poznata su okupljanja oko njezina stola. Tako je i kuhinja u toj kući bila važno mjesto, kao i vanjski kamin u zidu uz dugački stol.
Terasa oko kuće je velika, elegantna, od trogirskog kamena. Poseban je i zeleni dio dvorišta s raznim biljem, cvijećem, palmama, borom... I za kraj, otkrit ću ipak jedan neautorizirani detalj našeg druženja. S kolegicom Beri odlučila je preskočiti susjedovu visoku ogradu kako bi "ukrale" grane bugenvilije i onda su njih dvije radile flance. Doimala se na trenutke poput djevojčice...