"Nećemo vam lagati, u sivilu hrvatskog društva 2013. godine, ne dajemo vam lažne nade da će 2014. biti išta bolje osim intenziteta sivila. Sretna Nova" plakat je kojim dominira siva boja, a koji su Sandro Dujmenović i Marko Mlinarić napravili za portal Vizkultura prije više od deset godina, u prosincu. Nešto više od desetljeća kasnije... sami ćete lako dopuniti koji bi bio intenzitet sivila danas.
Rad se zvao "Ni sutra nije bilo kao što je nekad bilo". Cinik bi rekao: "Uvijek vam se može činiti da je loše, no budućnost tek...".
Riječ je o jednom od 259 plakata koje su za ovaj portal tijekom godina naručivali od vodećih naših dizajnera i tako stvorili svojevrstan presjek hrvatskog grafičkog dizajna. Portal Vizkultura poznat je onima koje zanimaju teme s područja arhitekture, dizajna, likovne umjetnosti. Urednik portala je Ivan Dorotić, ujedno i urednik izdanja koje je objavilo sve plakate u knjizi, na jednom mjestu.
Naziv je ovog čitavog ciklusa "Plakatiranje", a naziv je Dorotićeva teksta indikativan, "Od kulture se raste". To je s jednog od jumbo plakata koji su tada bili po Zagrebu, pisalo je: "Od kulture se raste (a to je dobro jer kad nisi velik, visiš preko zida)". Projekt su pokrenuli kad i portal, postavljali su plakate u Prolazu sestara Baković u izlogu Kina Europe, a trajao je do 2019. godine. Prekinut je kad je Kino Europa zatvoreno. Riječima Dorotića, kada su krenuli, "Hrvatska još nije bila u EU, Instagram je bio samo fotoplatforma, Bandić je bio tek na pola svog ‘beskrajnog‘ gradonačelničkog mandata, a u Hrvatskoj je na vlasti bila ljevica".
Neki su od radova, naročito ako kontekstualiziraju zbivanja tada, pravi "blast to the past". Recimo, rad Maše Vukmanović iz 2016. ima 4288 čavala, toliko je potpisa sakupljeno u apelu za smjenu tadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.
I Love Zagreb
Drag mi je odmah bio rad dizajnera Demijana Bačića, koji prikazuje ružičasta flaminga i slične napuhane ptice koje su dominirale ljetom, u saborskim klupama. Plakat se zove "64 sata", prema broju dana koje su saborski zastupnici proveli na ljetovanju. "Dame i gospodo, uvaženi zastupnici, prošla su 64 dana od zadnje sjednice Sabora. Znamo da to nije baš najidealniji odmor, ali, nažalost, Ustav Republike Hrvatske propisuje da 151 zastupnik ide na godišnji odmor od 15. srpnja do 15. rujna. A kako 15. rujna pada na petak, dobili ste još dva slobodna dana. Dobro nam došli natrag. Ispričavam se na neredu i neradu", ovako je dizajner Demijan Bačić objasnio svoj plakat, nastao prije nekoliko godina.
Bačićev je rad, kao direktna reakcija na stvarnost oko nas, izazvao mnoštvo pozitivnih reakcija na društvenim mrežama. Kad je plakat nastao (slična je situacija, doduše, danas, nije se mnogo toga promijenilo, čak su i "napuhanci" preživjeli), pitali smo ga da objasni dodatno. "Kako sam često na Instagramu, svaki je drugi post bio o ovim pticama na napuhavanje. I dok su političari bili na godišnjem, oni su preplavili prostor, pa sam naprosto povezao te dvije stvari." Reakcije su na glomazne životinje na napuhavanje na društvenim mrežama bile dvojake, no snažne: ili ih se preziralo ili se, pak, dio ljudi hvalio uživanjem na njima. "Ljudima je u pravilu dosta i političara i ovih ptica", rekao mi je tada Bačić u intervjuu. U knjizi Dorotić piše da se plakat našao na naslovnici novina. Naših.
Nadalje, osim spomenutog plakata sa sivilom oko nas, još jedan plakat iz 2013. pokazuje da se tada činilo da je loše, a eskaliralo je u gore. Naime, Pero Vojković je napravio plakat koji ukazuje na "mržnju, toleranciju, fašizam i ksenofobiju u hrvatskom društvu u 21. stoljeću, kao posljedicu neznanja, ignorancije, opće zatvorenosti društva". Naslov rada "Lepa naša...". Deset i više godina kasnije...
Komentirale su se i fontane, naime, Andrija Mudnić 2017. godine radi interpretaciju "I Love New York" Miltona Glasera, piše: "I Love Zagreb", no sa zagrebačkim fontanama na mjestu srca.
Nago ljudsko tijelo
Bruketa i Žinić komentirali su nelagodu zbog nagog ljudskog tijela na fotografiji koja se trebala naći na komadima namještaja, Lana Cavar i Narcisa Vukojević također su se bavile ljudskim tijelom. Naslov je njihova rada "Laura rano otkriva svoje tijelo", riječ je o naslovnim stranicama iz biblioteke Amor, u izdanju nakladničke kuće Naprijed, ljubavni romani s elementima akcije istaknutih svjetskih pisaca. Klarxy izlazi na ulicu da bi napravila rad "Kronike prisluškivanja" je projekt u kojem tijekom deset tjedana po gradu, njezinim riječima, "postavljam deset različitih plakata po raznim mjestima, a cilj je bio prikazati različite osobnosti i likove koji u Zagrebu žive te kako izgledaju gotovo klasične situacije u banci, dućanu, ljekarni...".
Dizajn studio Bunch, pak, bavio se poraznom statistikom: građani Hrvatske peru zube svaki peti dan, a četkicu mijenjaju kad se "istroši". Tema rada Klasje Habjan bila je sljedeća: toliko smo okruženi reklamama da se čini kao da živimo u jednoj. Barbara Majnarić i Karla Paliska napravile su plakat "Priča sestara Baković", mladih revolucionarki koje su ubijene s 21, odnosno 24 godine. "Narativ gradimo prema mjestima gdje su živjele, radile, školovale se, umrle." S plakata su izrezale narativ i lijepile po lokacijama, tako da je bila potrebna šetnja po gradu. Antonija Bačić bavila se statusom slobodnog umjetnika. "Ne želim followere, želim slobodne dane" tumači, a Ena Baćanović bavila se temom kako osnovne namirnice postaju luksuz, pa je na bočicu poznatog parfema stavila natpis: "1, 5 posto mlijeko". Neki od ovih dizajnera dobro su nam poznati, drugima je bila dobra prigoda da se predstave široj javnosti, i to u javnom prostoru, što nije manje bitan dio priče. U knjizi tekstove pišu i Borut Vild i Koraljka Vlajo, koja zaključuje: "Svojom unikatnošću ovi se radovi doimaju poput svojevrsnog hommagea plakatu, formi koja nestaje (ili barem gubi svoje značenje), pa kad već ne može služiti kao sredstvo grupne terapije, kako autora, tako i publike".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....