POSLJEDNJI SUSRET Moj susjed Trokut na kraju mi je rekao: Hrelić je moja bolest i ovisnost, za Antimuzej živim

Mnogi koji su poznavali Vladimira Dodiga Trokuta, bilo površno ili dobro, ostali su zatečeni viješću o njegovoj iznenadnoj smrti. Ne znam, zapravo, koliko njih može reći da su ga dobro znali.

Trokuta, kako smo ga zvali, poznavala sam niti površno niti dobro, ali u svakom slučaju jako dugo, toliko dugo da bi znalo proći nekoliko godina kad bismo se opet sreli, iako smo susjedi, i počinjali one uvijek njemu važne teme, od kojih je mu je najvažnija bila dakako Antimuzej. I tako godinama u intervalima. Sigurna sam da sam dosta toga i propustila, ali kako i ne bih kad je on, zapravo, bio neuhvatljiv. Bilo ga je teško pratiti i u mislima i u rečenicama, ali i u njegovim kretanjima i interesima.

Kada bismo ga susreli na ulici ili u kvartovskom kafiću, moj sin gledao ga je znatižel...