Nažalost, nekako mi se čini da kratko traje, no samo se još do 11. ožujka može u Muzeju suvremene umjetnosti pogledati izložba Lorena Živkovića Kuljiša, kustosice Lejle Topić. Naziv je izložbe „Model, model... and the lost levels”, a sastoji se od nekoliko ciklusa.
Gledajući djela ovog splitskog umjetnika, potrebna vam je poprilično velika otvorenost za asocijacije, no isto tako i predznanje iz mnogih sektora. Naime, umjetnik polazi od likovne umjetnosti, književnosti, glazbe. Primjerice, od Cézanneove teze o geometrijskim tijelima u prirodi odnosno koncepta nedovršenosti likovnog djela, ali i poziva kolegama kiparima koji je uputio Ivan Kožarić, da stvore kolektivni odljev zemaljske kugle. Inače, taj je Kožarićev proglas općenito jedna od najjačih utopija u suvremenoj umjetnosti. U djelima se mladog autora, nadalje, mogu pronaći i reference na autore kao što su Thomas Bernhard, László Krasznahorkai, Ezra Pound, ali Johnny Štulić.
„Scenarističke” modele oblikuje u glini. Naziv je asocijacija na glas koji na kraju računalne, nekadašnje video igre izgovara rezultat i broji izgubljene razine. Kako je napisao sam umjetnik: „Toga se sjećam iz jako davnog vremena, toga automatskog glasa, koji je sve znao o igri, uvijek se pojavljivao na kraju partije, i završavao priču“. Vjerojatno odatle i naziv izložbe, „Model, model... and the lost levels”. Level je, inače, među igračima i žargonski naziv za razinu; kada igraju igrice, uvijek ćete u pravilu čuti pitanje, „na kojem si levelu“, a ne „na kojoj si razini“. Loren Živković Kuljiš predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu, autor je među ostalim spomenika Tonču Petrasovu Marasoviću na Sustipanu, a napravio je i Božićne jaslice ispred Galerije umjetnina Split.