Predstavlja se biografija Jagode Buić. O njoj će govoriti i njen prijatelj Rade Šerbedžija

14. ožujka u 12 sati u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu predstavit će se knjiga Svjetlane Hribar "Život i po - Jagoda Buić privatno i javno".

Riječ je o biografiji temeljenoj na osobnim sjećanjima i izjavama kostimografkinje i umjetnice najpoznatije po tapiserijama - Jagode Buić. Kako navodi antikvarijat Biblos, autorica spaja Jagodine misli i promišljanja s dokumentarnim detaljima iz njezina života, stvarajući priču koja osvjetljava i privatnu i javnu stranu ove izvanredne žene. Kroz detalje o njezinom odgoju, ljubavnim vezama i prijateljstvima, kao i umjetničkim uspjesima i borbama, knjiga otkriva kako je u njezinom slučaju umjetnost bila neraskidivo povezana sa životom.

Kako je već pisala novinarka Jutarnjeg lista Romina Peritz Körbler, Hribar je dugogodišnja novinarka riječkog Novog lista, a navedeno biografiju počela je pisati zajedno s Buić, još 2007. godine.

Knjiga je, piše Peritz Körbler, proizašla iz njihovih susreta, druženja, ali i zapisa koje je umjetnica bilježila u svoju "crnu bilježnicu" koju je uvijek nosila sa sobom i držala na noćnom ormariću pokraj kreveta.

Biografiju čine primarno memoari, no ona otkriva i priče o kojima Buić nije govorila - poput njenih velikih ljubavi te brojne anegdote koje nije podijelila s javnosti.

Biografkinji je, dakle, pripovijedala o svojim ljubavima - o čemu dotad gotovo nikada nije govorila, osim kad je riječ o njezinu drugom i posljednjem suprugu Hansu Wuttkeu, s kojim je provela dvadeset godina života i za kojeg je govorila da je bio "najljepši i najbolji čovjek kojeg je srela". No, kako je tada priznala autorici, u njezinu su životu postojali i drugi važni muškarci.

Poglavlja prate sjećanja umjetnice na djetinjstvo, mladost, ljubavi, mjesta, gradove, izložbe i ljude. Hribar bilježi ono što joj Jagoda Buić govori ili prenosi iz njezinih bilješki, ali u tekst unosi i vlastite opservacije.

Knjiga se dotiče i Jagodinih susreta s prijateljima, primjerice Radom Šerbedžijom, koji će, uz autoricu i Zdravka Zimu, govoriti na predstavljanju knjige.

Jagoda Buić Šerbedžiju je upoznala davnih godina, kada je Joško Juvančić radio "Grižulu" u Dubrovniku. On tada nije imao niti dvadeset godina. Kasnije je tumačio Hamlet na Lovrijencu, 1974. godine. U obje predstave Buić je radila kostimografiju.

"I dalje mislim da na Igrama nismo imali boljeg Hamleta od njega", rekla je Svjetlani Hribar o glumcu koji je bio uz nju posljednjeg ljeta njezina života.

"Dolazio sam joj s gitarom i pjevao joj Arsenove pjesme... A ona je odjednom počela priču o svome poginulom bratu, i o svome ocu, i o svojoj samozatajnoj majci... i suze su joj se slijevale niz lice... i opet je tražila da je vodimo u Split, da vidi sve što ju je u mladosti vezalo uz taj grad, da napokon riješi gdje će se podignuti taj njezin spomen-dom, muzej podno Marjana, otkrio je Šerbedžija".