Žene i rodno "nekonformistički" umjetnici u fokusu su središnje izložbe Venecijanskog bijenala, koja ima za cilj osporiti dominantnu ulogu muškaraca u društvu i razmotriti odnose između ljudi, tehnologije i različitih oblika života na zemlji, najavila je umjetnička direktorica ovogodišnjeg Bijenala Cecilia Alemani.
Na konferenciji za medije ovoga tjedan otkrila je i detalje svoje koncepcije za 59. međunarodnu izložbu vizualnih umjetnosti u sklopu Bijenala koji će se održati ovog proljeća (23. travnja – 27. studenoga). Pod naslovom "Milk of Dreams" (Mlijeko snova) izložba će predstaviti radove 213 umjetnika iz 58 zemalja, a njih više od 180 prvi put sudjeluju na Biennalu. Izložba je pripremana tijekom razdoblja ogromne nestabilnosti, kako ističu organizatori, budući da se poklopila s izbijanjem i širenjem pandemije COVIDA-19, zbog čega je Biennale bio odgođen za godinu dana, a to se u njegovoj dugogodišnjoj povijesti dogodilo samo tijekom dva svjetska rata. "Sama činjenica da se ova izložba može otvoriti je pomalo nesvakidašnja: njezino otvaranje nije simbol povratka normalnom životu, već rezultat kolektivnog napora koji se čini gotovo čudesnim", izjavila je Alemani na konferenciji za novinare. Izložba uključuje 1433 radova od kojih 80 novih, dosad neizlaganih i osmišljenih upravo za ovu manifestaciju.
Jedan će dio izložbe biti posvećen portugalskoj umjetnici Pauli Rego dok će od ostalih umjetnica izlagati među ostalim Christina Quarles, Carol Rama, Barbara Kruger, Ibrahim El-Salahi, Ali Cherri, Prabhakar Pachpute, Lynn Hershman Leeson, Marguerite Humeau i Rosana Paulino. Iz Hrvatske je za središnju izložbu odabrana Dora Budor, Zagrepčanka koja već godinama živi u New Yorku. Izložba je, inače, dobila ime po crtežima koje je nadrealistička umjetnica britanskog porijekla Leonora Carrington radila dok je živjela u Meksiku tijekom 1950-ih. Kasnije su ti crteži objavljeni kao dječja knjiga; izdanje na engleskom jeziku izašlo je 2017.
"Ispričane u stilu snova koji kao da je užasavao i mlade i stare, njezine priče opisuju oslobođeni svijet, prepun mogućnosti. Ali to je također alegorija stoljeća koje je nametnulo nepodnošljiv pritisak na pojedinca, prisiljavajući ovu umjetnicu na život u egzilu: bila je jedno vrijeme zatvorena u duševnu bolnicu, vječni predmet fascinacije, ali i lik zapanjujuće moći i misterije, uvijek bježeći od ograničenja fiksnog, koherentnog identiteta. Njezine fantastične priče o hibridnim bićima navode da zamišljamo svijet u kojem se svatko može promijeniti i transformirati", kazala je Alemani. Carrington, koja je umrla 2011., nadživjela je mnoge svoje kolege nadrealiste, ali tek je u posljednjih nekoliko godina njezino ogromno umjetničko stvaralaštvo – od slika i skulptura do romana, poezije, drama i kostima – međunarodno priznato. Povijesno gledano, njezinu umjetničku karijeru zasjenila je kratka veza s kolegom nadrealistom Maxom Ernstom.
Izložba "Milk of Dreams" bavit će se trima temama: predstavljanjem tijela i njegovih metamorfoza; odnosom između pojedinaca i tehnologije; odnosom tijela i zemlje. Alemani ima za cilj odgovoriti na pitanja poput: "Kako se mijenja čovječanstvo? Kakav bi život bio bez nas?"
"Naš komplicirani odnos s tehnologijom promijenila je pandemija, kada smo shvatili koliko su naša tijela krhka i smrtna. Naš odnos s našim obiteljima i prijateljima postao je nemoguć i bio je posredovan preko ekrana. Tehnologija nas je s jedne strane zbližila, ali nas je i razdvojila. Mnogi umjetnici zamišljaju budući svijet, zamišljajući kraj antropocena."
Tzv. povijesne "kapsule", njih ukupno pet, bit će razasute oko središnjeg paviljona u Giardinima i Arsenaleu, dva glavna izložbena mjesta Biennala, a dizajnirati će ih talijanska tvrtka FormaFantasma. Jedna od kapsula uključivat će radove 30 autora kao što su nadrealistička slikarica Leonor Fini i Gertrud Arndt, njemačka fotografkinja iz 1930-ih. I umjetnice harlemske renesansse također će se predstaviti kao što je Meta Vaux Warrick Fuller.
Još jedna kapsula pod nazivom "Tehnologija očaravanja" uključivat će brojne radove talijanskih umjetnika iz 1960-ih, zajedno s djelima Lillian Schwartz i Agnes Denes. Druga podloga je naslovljena Zavođenje kiborga, koja se "odnosi na post-ljudsku budućnost s futurističkim i dadaističkim radovima", rekla je Alemani. Ova kapsula će uključivati radove američke kiparice Anne Coleman Ladd, Marianne Brandt i Alexandre Exter.
Muzej Victoria & Albert na Bijenalu se predstavlja projektom katarsko-američke umjetnice Sophie Al-Maria i fokusira se na jedan od najpoznatijih muzejskih artefakata, a to je "Tippoo' tigar" (1782-99) koji je napravljen vladara Mysorea u južnoj Indiji.
Ovogodišnji Venecijanski bijenale također će sadržavati 80 nacionalnih paviljona, uključujući osam zemalja koje sudjeluju po prvi put: Kamerun, Namibiju, Nepal, Oman, Ugandu, Kazahstan, Kirgizistan i Uzbekistan. Hrvatsku predstavlja Tomo Savić Gecan s projektom "Bez naziva (Hrvatski paviljon 2022). koji se "bavi jednim od najaktualnijih pitanja današnjice, ulogom i pozicijom čovjeka u današnjem vremenu kojim dominiraju digitalne tehnologije radikalno mijenjajući odnose čovjeka i stroja, ali i pozicije pojedinca unutar društva".
Tomo Savić-Gecan jedan je od najradikalnijih i najznačajnijih umjetnika svoje generacije čiji se rad nastavlja na neoavangardne i konceptualne umjetničke prakse. Tijekom karijere stvorio je opus namjerno neupadljivih umjetničkih djela koja negiraju prvenstvo vizualnoga i dovode u pitanje brojne konvencije u izlaganju umjetnosti, a da se pritom ne povlače u "čiste ideje" konceptualne umjetnosti.