Preminula je, u 87. godini života, nakon kraće bolesti, povjesničarka umjetnosti Božena Kličinović. Radila je dugi niz godina kao viša muzejska savjetnica u Gliptoteci HAZU, napisala je mnoštvo monografija, no najpoznatija je po tome da je dala prijedlog da se vrati spomenik banu Jelačiću na Trgu bana Jelačića. Kako nam govori njezina kćer, Tea Kličinović, nakon što je Franjo Tuđman bio na izložbi koju je priredila posvećenu Antonu Dominiku Fernkornu, autoru spomenika, dogovorili su njegovo vraćanje. Naime, kada je ona priredila izložbu, spomenik se još nalazio u dijelovima, u fundusu Gliptoteke HAZU. Tamo je spomenik "spremio" Antun Bauer, 1947. godine, nakon što je uklonjen s glavnog zagrebačkog trga. Izložba je priređena u rano ljeto 1990. godine, a ubrzo je i postavljen. Zahvaljujući i njezinom opsežnom istraživanju u knjizi "Anton Dominik Fernkorn: Spomenik banu Josipu Jelačiću" spomenik sada gleda prema jugu.
Naime, ona je otkrila kako riječ mitu da je spomenik izvorno bio okrenut prema sjeveru kako bi pokazivao prema Mađarskoj, već da je bio okrenut prema Gornjem gradu, kao tada najnaseljenijem dijelu Zagreba, u doba njegova nastanka. Prenijela je i riječi samog autora spomenika pred Odborom za podizanje spomenika Jelačiću, 1865. godine, koje su doslovno glasile: "Okrenite spomenik prema najživljem dijelu grada". U svojoj je knjizi nadodala i dodatni povijesni kontekst, odnosno, da je to govorio "ne znajući da je upravo ovom porukom sažeto opisao naš grad. Sjeverni dio grada, iznad Jelačićeva trga – Grič i Kaptol – još je u to vrijeme bio središtem svim zbivanjima, vezanim za upravo tu podignuta najreprezentativnija zdanja",
Spomenik je koštao 101.447 forinti. Stajao je nakon što je podignut na mjestu idućih osamdeset jednu godinu, nakon čega je uklonjen. Ponovno je postavljen 1990. godine, ovaj put okrenut prema jugu.
Podsjetimo, prva službena inicijativa za podizanje spomenika banu Jelačiću krenula je već 1854., dok je Jelačić još bio živ. On je umro pet godina kasnije; treći dan nakon njegove smrti formiran je Odbor za podizanje spomenika. Ugovor s Fernkornom potpisan je 1861., a spomenik banu Jelačiću je 1866. dopremljen iz Beča u Zagreb. Postavljen je 22. listopada 1866., a svečano otkriven 16. prosinca 1866. Vijesti su u novinama govorile sljedeće: ‘Već u rano jutro na Jelačićevu trgu počeo se sabirati svijet. Poslije 10 sati dođoše na trg krajišnici Banovci (iz Gline i Petrinje po jedna počasna satnija), praćeni vojnom glazbom, poređali su se uz sjevernu stranu trga. Prozori su bili urešeni spuštenim sagovima, a na kućama su se resile zastave. (…) Točno u 11 zasvirala je glazba, a sav narod pogleda prema zapadnoj strani trga. Ondje se pokazao ban Šokčević, praćen svitom. (…) Istodobno su se oglasili topovi na Zrinskom trgu i jeka ispaljenih pušaka, gromko klicanje masa, itd. Nakon crkvenog obreda glazbeni dio izveli su hrv. umjetn. društvo ‘Kolo‘ i članovi Glazbenog zavoda itd.‘.
Rođena je u Mostaru 1936. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je povijest umjetnosti 1962. godine, dok se godinu dana kasnije honorarno zaposlila u Državnom arhivu Hrvatske. Godinu dana kasnije postala je stalna zaposlenica u znanstvenom odjelu Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu,
U Gliptoteci HAZU je radila gotovo tri desetljeća, od 1982. do umirovljenja 2001. godine. Vodila je Zbirku skulptura 19. i 20. stoljeća, te zasebnu zbirku skulptura Ivana Meštrovića. Radila je i na projektu vodiča Spomenici i fontane u gradu Zagrebu, započetog 1992. i na nekim drugim projektima vezanima za skulpturu 19. i 20. stoljeća. Autorica je triju monografija: Frano Kršinić, Antun Dominik Fernkorn, i Ivan Lozica. Priredila je nekoliko zapaženih izložbi među kojima Branislavu Deškoviću, Branku Ružiću, a bila je i koautorica izložbe "Od Nina do Knina".
Sprovod je sutra na Krematoriju u 13.20 sati.