Preminuo je poznati slikar i kipar Josip Konta. Rođen je 1946. godine u Livnu. Od malih je nogu znao da će biti umjetnik pa već kao trinaestogodišnjak od kuće odlazi u Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevo. U Zagrebu je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti te je ranih sedamdesetih završio postdiplomski u majstorskoj radionici Augusta Augustinčića. Nekoliko godina bio je i direktor Ljevaonice umjetnina na ALU u Zagrebu, danas je samostalan umjetnik.
Josipa Kontu prije pet smo godina posjetili u njegovom ateljeu, povod je bilo to što ga je galerist Marco Antonio Patrizio predstavljao na sajmu umjetnina u Parizu, na Paris Contemporary Art Show. Umjetnik je bio predstavljen sa šest skulptura u bronci. No, u Pariz nije otputovao. Kako nam je tada rekao: "Meni se više ne putuje, ni u rodnom Livnu nisam bio dugo. Naputovao sam se za života, kao devetnaestogodišnjak sam, 1965., autostopom putovao po Europi kao ambasador mira. Vratio sam se skroz mršav."
Konta je iz Livna, grada koji ima jaku umjetničku tradiciju, od Gabrijela Jurkića pa nadalje. On je, naime, prvi diplomirani akademski kipar iz kraja. Povukao je generaciju iz Livna, pričao je i kako je nagovorio Ivicu Šiška na studij, poslije su dolazili i drugi.
Studirao je, među ostalim, kod Grge Antunca, kasnije je bio u radionici Antuna Augustinčića, te je četiri mjeseca surađivao na monumentalnoj kompoziciji Spomenik seljačkoj buni i Matiji Gupcu. No, nakon nekog nesporazuma s kolegama iz radionice, a koji nisu bili njegova greška, odlučio se povući, kako mi je rekao u razgovoru: "Augustinčić me tada pozvao i rekao mi je da me je u tom trenu upoznao kao osobu, da su mu se drugi ulizivali, a ja ne. Predložio mi je da se vratim, no bio sam odlučan krenuti dalje."
Klasične je tehnike naučio kod autora kao što su Antunac ili Augustinčić, no kako je govorio: "Mogu naslikati ili oblikovati konja u proporciji po sjećanju. No, kad oblikujem skulpture, tražim jednog ‘svog‘ konja, lepršavog, ne mora biti u proporciji." Često kombinira dvije omiljene teme, konje i aktove: "Moj je život uvijek u promišljanju da bih trebao negdje otići, a opet ostanem. Ili, kad odem negdje, vratim se gdje sam bio. Zamišljamo, ako odemo tamo iza brda, tamo je bolje, sve bolje miriše, ljepše cvate, no nije tako."
Neko je vrijeme bio i u Ljevaonici umjetnina, bio je angažiran na lijevanju u bronci spomenika Nikola Tesle, autora Frane Kršinića.
Atelje je imao na adresi Dalmatinska ulica 7. Riječ je o preuređenom industrijskom prostoru starom više od sto godina.
U Livnu je na javnim površinama postavljeno nekoliko njegovih skulptura u bronci.