Moram priznati da me hiperrealizam nije uzbuđivao dok nisam uživo vidjela rad Rona Muecka. Riječ je o divovskom dječaku, tinejdžeru, stiješnjenom između poda i stropa te stupova golemog Arsenala u Veneciji. Bilo je to 2001. godine kada je tema Venecijanskog bijenala bila "Plato ljudskosti", a kustos i našoj publici dobro poznat Harald Szeemann. Fizički sam osjetila ovu skulpturu kao simboliku povremenog osjećaja skučenosti, čak i klaustrofobije, koju čovjek u tinejdžerskim godinama često zna osjetiti. Mueck je, čitala sam tada, samouk, iz obitelji koja se generacijama bavila izradom lutaka. Njegov prvi umjetnički rad bio je hiperrealistički portret mrtva oca, a slijedila je skulptura majke i djeteta povezanih pupčanom vrpcom te ona divovskog novorođenčeta. Ako ste imali sreće vi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....