Spektakularne fotografije nikad viđenih zvijezda i galaktika oduševile su ovih dana svijet nakon što je američki predsjednik Joe Biden otkrio u ponedjeljak u Bijeloj kući prvu sliku koju NASA i astronomi smatraju "najdubljim pogledom u prošlost našeg svemira".
Slike koju je snimio svemirski teleskop James Webb - najveći ikad napravljen - pokazuju daleki dio neba u kojem su novonastale galaktike probijale put do vidljivosti samo 600 milijuna godina nakon velikog praska.
"Možemo vidjeti mogućnosti koje nitko prije nije vidio", rekao je predsjednik Biden. "Možemo otići na mjesta gdje nitko prije nije bio."
No prije čuvenog teleskopa i NASA-e umjetnici, koji su uvijek bili ispred vremena, stvarali su svoje prikaze svemira.
Njemački fotograf Thomas Ruff od malih je nogu bio opsjednut zvijezdama te osamdesetih godina prošlog stoljeća stvara svoju poznatu seriju fotografija "Sterne" nadahnutu noćnim nebom.
Nezadovoljan prvim pokušajima - ideja je bila da precizno snimi ono što vidi, no umjesto toga rezultat su bile zamućene slike koje nisu u potpunosti prikazivale zvijezde, galaktike ili maglice - Ruff je odlučio upotrijebiti umjetničku strategiju aproprijacije te se na koncu koristio već postojećim slikama noćnog neba za stvaranje svojih umjetničkih djela. Slike koje je upotrijebio bile su iz arhiva ESO-a, ili Europskog južnog opservatorija, u Andama u Čileu. Nabavio je više od 1000 fotografija, u obliku negativa dimenzija 29 x 29 cm, koje su ga se posebno dojmile i za koje je smatrao da daju posebne detalje koje je želio.
Latvijsko-američka umjetnica Vija Celmins od ranih 1970-ih stvara precizne prikaze pustinja, valova, površine Mjeseca te posebno noćnog neba posutog zvijezdama koje radi na temelju satelitskih fotografija. Kako bi stvorila svoje glatke, "baršunaste" kompozicije, Celmins često nanosi više slojeva pigmenta na svoja platna. Njezinu čuvenu seriju slika "Noćno nebo" kritičari su opisali kao istodobno romantičnu i uznemirujuću.
I švicarski umjetnik Ugo Rondinone jednu je svoju seriju slika posvetio nebu i zvijezdama, a naslovio ju je "La Vie Silencieuse". Serija se sastoji od crnih slika na kojim umjetnik bijelim pigmentom slika noćno nebo. Svako je platno drukčije, ovisno o tome koji dio neba prikazuje, a različiti nebeski uzorci svakom platnu daju vlastiti individualni ritam i intenzitet unutar gotovo duhovnog konteksta vječnog kontinuiteta.
Američki hiperrealist Damian Loeb posljednjih godina kao temu svojih slika uzima svemir čime proširuje žanr pejzažnog slikarstva kako bi obuhvatio nova područja. Koristeći se klasičnim umjetničkim tehnikama, Loeb prevodi romantične ideale uzvišenog 19. stoljeća u suvremene slike svemira, manipulirajući mjerilom i kompozicijom kako bi uhvatio duhovno strahopoštovanje prema izvanzemaljskim prizorima.