Grobnica Svetog Nikole otkrivena je nakon više od 1600 godina kad su arheolozi locirali ostatke drevne crkve u Turskoj koja je ležala potopljena zbog porasta razine mora u Sredozemnom moru tijekom srednjeg vijeka.
Sveti Nikola, koji je živio između 270. i 343. godine poslije Krista, najpoznatiji je po tome što je dijelio naslijeđeni novac siromašnima, a posebno po priči o tome kako je trima djevojkama darovao vreće zlata kako bi ih spasio od života u raljama prostitucije.
Nad grobnicom je sagrađena i crkva kako bi zaštitila svečev grob, ali su arheolozi tek nedavno otkrili mozaik i kameni pod iz prethodnog svetišta koje ih je dovelo do posljednjeg počivališta Svetog Nikole.
Znanstvenici sada smatraju da je Sveti Nikola živio i umro u Turskoj, izvještava novinska agencija Demirören.
Bizantska crkva sagrađena na drevnim temeljima bila je inače mjesto štovanja pravoslavnih kršćana između 5. i 12. stoljeća, a okružena je kipovima Svetog Nikole. Također je dodana na popis UNESCO-ve svjetske baštine 1982. godine.
U drevnu crkvu istraživači su prvi puta ušli 2017. godine i proveli elektronička istraživanja koja su otkrila praznine između poda i tla. Tim arheologa je sada objavio da su možda pronašli grobnicu svetog Nikole, ali još uvijek rade na pažljivom uklanjanju poda s bizantske crkve kako ga ne bi oštetili.
Osman Eravsar, voditelj pokrajinskog odbora za očuvanje kulturne baštine u Antaliji, rekao je novinskoj agenciji Demirören prošli tjedan kako je prva crkva potopljena nakon porasta Sredozemnog mora, a nekoliko stoljeća kasnije, nova crkva izgrađena je iznad.
-Sada smo došli do ostatka prve crkve i poda na koji je kročio Sveti Nikola. Iskopane su pločice na podu prve crkve, istaknuo je Osman Eravsar.
Sveti Nikola, koji je poznat po svom darivanju milosrđa siromašnima, rođen je u selu Patari, od bogatih roditelja koji su umrli u epidemiji i ostavili sinu veliko bogatstvo. Kao pobožni kršćanin, Sveti Nikola je slijedio Isusov nauk o prodaji svih svjetovnih dobara i davanju siromašnima, a to je upravo ono što je činio.
Međutim, te ideje nisu predstavljene u povijesnim dokumentima već su podijeljene u pričama.
Postao je biskup Mire u 4. stoljeću, ali ga je nedugo nakon toga zatvorio rimski car Dioklecijan u vrijeme kada su kršćani bili progonjeni, a zatim je pušten pod vladavinom Konstantina Velikog. Zapisi pokazuju da je Sveti Nikola pokopan u crkvi sagrađenoj u njegovo ime. Međutim, gdje se točno nalazi njegovo tijelo do sada je bila misterija.
Istraživači vjeruju da je u vrijeme njegove smrti, 343. godine Sveti Nikola bio sahranjen u crkvi u Demreu, gdje je ležao do 11. stoljeća. Ranije se vjerovalo da su trgovci 1087. godine, ostatke stare 1674 godina prokrijumčarili u talijanski grad Bari. Međutim, turski arheolozi sada sugeriraju da su uklonjene pogrešne kosti, a one koje su otišle u Italiju pripadale su anonimnom svećeniku.
Pokopan je u svojoj crkvi u Myri, a do 6. stoljeća njegovo je svetište tamo postalo dobro poznato. Godine 1087. talijanski mornari ili trgovci ukrali su njegove navodne ostatke iz grobnice i odnijeli ih u Bari u Italiji. Nikoline relikvije i dalje su pohranjene u bazilici San Nicola u Bariju iz 11. stoljeća, iako su crkve diljem svijeta nabavile fragmente.
Djed Božićnjak temelji se na pričama o Svetom Nikoli koji je stekao reputaciju po tome što čini čuda i potajno dijeli zlato potrebitima. Ime Djed Božićnjak razvilo se iz Nick Dutcheovog nizozemskog nadimka, Sinter Klaas, skraćenog oblika od Sint Nikolaas, što je na nizozemskom Sveti Nikola.
Odbor za očuvanje baštine u Antaliji otkriva da je Bizantska crkva također bila oštećena i obnavljana nekoliko puta tijekom 8. i 9. stoljeća. Organizacija primjećuje da su je Konstantin IX. 1043. godine i car Nikolaj I. 1862. godine temeljito pregradili, dodavši joj i toranj. Crkvu je također poplavila rijeka Demre te je na kraju zatrpala dok nije ponovno otkrivena 1956. godine i sada je odredište za mnoge hodočasnike koji žele odati počast Svetom Nikoli.