Telefon je bio rješenje za potrebu industrijskog društva za brzom i osobnom komunikacijom, no njegova je pojava "kondenzirala svijet i sve nas učinila neposrednim susjedima", objašnjavaju Goran Rajič, viši kustos Tehničkog muzeja "Nikola Tesla" te Vesna Lipovac, viša kustosica HT-ova muzeja uvjete u kojima je izumljen uređaj o kojem suvremeni čovjek sve više ovisi.
Mnogima bi u današnjem društvu život bez telefona bilo teško i pojmiti, no nekoć je posjedovanje telefona bilo pravi luksuz.
Ova je vrsta komunikacije prošla kroz razne faze, a razvoj telefonije i tehnološko unaprjeđivanje telefona od njegove pojave u Zagrebu davne 1881. godine prati izložba "140 godina telefona u Zagrebu" Tehničkog muzeja Nikola Tesla.
Izlošci u vidu telefonskih aparata i segmenata komutacijske opreme zrcale razvojne etape telefonije u Zagrebu od 1860-ih godina i telefona Reisova tipa do suvremenih mobilnih telefona današnjice. Autentični predmeti pokazuju na čemu se temelji razvoj suvremene telekomunikacijske tehnologije.
Izumiteljem prvog telefona danas smatramo Alexandera Grahama Bella, no kako to obično biva, njegovo postignuće potpomogli su doprinosi raznih drugih znanstvenika. Među njima nalazi se i ime njemačkog izumitelja Johanna Philippa Reisa, kojemu je, smatraju neki, trebala pripasti titula izumitelja telefona. Ipak, patent je 1876. izdan Bellu, a glas o novom, revolucionarnom načinu komunikacije ubrzo je došao i do Zagreba, u koji je samo pet godina nakon Bellova izuma, uvedena prva telefonska linija.
Telefonska je mreža, u to doba, imala alarmno-signalnu svrhu, a telefonija je postala javna nekoliko godina kasnije. Telefon se nadalje počeo koristiti za poslovnu komunikaciju pa su među prvim pretplatnicima javne telefonske mreže bili trgovci, bankari i drugi poduzetnici. Prvu zagrebačku telefonsku centralu smjestili su u današnju ulicu Krvavi most. Među prvim pretplatnicima bili su Prva hrvatska štedionica, Tvornica likera, Komercijalna banka i list Agramer Zeitung. Telefonski je promet do 1898. godine bio lokalnog karaktera, a tada je uspostavljena telefonska komunikacija između Zagreba i Varaždina te Zagreba, Beča i Budimpešte.
Najstarijim telefonom upotrebljavanim u javnoj telefoniji u Zagrebu i Hrvatskoj smatra se zidni induktorski telefonski aparat iz 1894. godine austrijske tvrtke Deckert & Homolka, koja se bavila prvo proizvodnjom telegrafske, a kasnije i telefonske opreme.Tvrtka je imala međunarodni doseg i podružnice u Budimpešti, Pragu, Brnu i Parizu, a posebni je uzlet ostvarila nakon što je Deckert patentirao novi tip mikrofona s ugljenim granulama. Usprkos Deckertovom geniju, tvrtka nije imala adekvatne uvjete za praćenje brzog razvoja tehnike pa se povezala s naprednom tvrtkom Larsa Magnusa Ericsson iz Stokholma. Ovaj primjerak telefona potječe iz razdoblja kada su pretplatnici aparate nabavljali izravno od bečkih i budimpeštanskih proizvođača te malobrojnih domaćih trgovaca električnim uređajima. Prve telefone karakteriziraju drveno kućište od orahovine te odvojene slušalice i mikrofon. Aparati Deckert & Homolka poznati su po slušalicama potkovastog oblika.
Jednom od najprepoznatljivijih verzija telefona smatra se stolni induktorski telefonski aparat Skelettaparat s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, koji je posebno omiljen među kolekcionarima i ljubiteljima antikviteta. Prepoznatljiv je po 'skeletnoj' konstrukciji s dva trajna magneta koja su savinuta kako bi istodobno poslužila kao postolje telefona te induktor. Specifičnost ovog modela je u vidljivosti većine elemenata, što nije slučaj kod drugih vrsta aparata kod kojih je mehanizam skriven u kućištu. Postolje je je za neka tržišta bilo ukrašeno cvjetnim uzorcima zlatne i zelene boje. Prvi skeletofon proizveo je Lars Magnus Ericsson. Skeletofon je jedan od prvih masovno proizvedenih stolnih telefona.
Uspravni samostojeći stolni telefon, koji je svojim izgledom ljude asocirao na svijećnjak ili narcis, nastao je u Americi sredinom 1880-ih godina iz potrebe za praktičnim telefonom korištenim u svakodnevnim poslovnim i privatnim prilikama. Prepoznatljiv je po niskom okruglom postolju, vertikalnom uskom sredinjem dijelu te ljevkastom mikrofonu. Candlestick se desetljećima upotrebljavao u Americi i Europi. Prve primjerke proizveo je veliki Alexander Graham Bell, a njegov se oblik veže uz dvadesete godine dvadesetog stoljeća i stil art deco.
Prvi tip automatskog telefona, koji je u Hrvatsku stigao 1928. godine zajedno sa sustavom automatske telefonije s brojčanikom, bio je stolni automatski telefon tipa ZB SA 24. Prvotno je na tržište došao 1924. godine kada ga je njemačka državna pošta odabrala za novi standardni telefon. Proizvodile su ga razne njemačke tvrtke među kojima se isticalo Siemens & Halske. Bila je to jedna od prvih europskih tvrtki koja se bavila proizvodnjom telefona. Prva njemačka telefonska mreža koristila je telefonsku centralu upravo te firme. Siemens & Halske je imala značajnu ulogu i u automatizaciji telefonije.
Tijekom tridesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća u Hrvatskoj su se mahom koristili stolni automatski telefonski aparati Siemens & Halske tipa W38. Izrađivali su se od bakelita, prve sintetičke plastike, koju je patentirao Leo Baekeland, kemičar kojeg se smatra ocem industrije plastike. Bakelit je u izradu telefona uvela američka tvrtka Western Electric kako bi izradila bakelitne slušalice za candlestick telefone. Prelazak s metalnih kućišta na bakelit transformirao je proizvodnju telefona. Vrijeme proizvodnje kućišta smanjeno je sa sedam dana na sedam minuta, a materijal je bio otporan na vlagu i jednostavan za održavanje. Bakelitni telefoni bili su crne boje jer je prirodna nijansa bakelita isprva omogućavala bojanje samo u tamne boje. Kasnije se pak postupak proizvodnje bakelita unaprijedio pa su uspješno postignute i tamnije nijanse smeđe, crvene i zelene, no takvi su primjerci rijetki.
Krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća su na području Hrvatske prevladavali telefoni tvornice Iskra iz Kranja, poput stolnog automatskog telefonskog aparata ATA14. Iskrini bakelitni telefoni, posebice oni crne boje, u Hrvatskoj su se zbog pouzdane kvalitete koristili čak i nakon pojave novih i lakših modela. Iskra je nastala iz tvornice Luftfahrgeratewerke Krainburg koju su Nijemci osnovali za potrebe proizvodnje dijelova za zrakoplovnu industriju. Nakon Drugog svjetskog rata na tim je temeljima osnovana tvornica strojeva, koja je preimenovana u Iskru, a logotipom tvrtke postala je petokraka iskrica. Iskra je započela proizvodnju telefonskih aprata 1949. godine, kada je ona oduzeta zagrebačkoj tvornici Rade Končar, a početkom sedamdesetih postala je vodeća slovenska tvrtka na području telekomunikacija. Neki su Iskrini telefoni postigli uspjeh i izvan Jugoslavije. Nakon raspada bivše države Iskra je podijeljena na nekoliko tvrtki, no neke od njih su propale.
Krajem sedamdesetih Iskra je na tržište plasirala novi revolucionarni model stolnog automatskog telefona ETA81, poznat kao Olimpik. Dizajnirao ga je Slovenac Davorin Savnik, a serijska je proizvodnja započela 1980. godine. Prvi primjerci izrađivani su u crvenoj, žutoj, zelenoj i smeđoj boji, imali su okretni brojčanik, a kasnije im je dodana dekadna tipkovnica. Ovaj je model izrađen od kvalitetne ABS plastike, otporne na mehanička oštečenja te ergonomski prilagođene prenošenju jednom rukom. Zbog niskog profila zvali su ga Palačinka i Fitipaldi, po brazilskom vozaču Formule 1 Emersonu Fittipaldiju. Telefon je osvojio brojne međunarodne nagrade za industrijsko oblikovanje te postao službeni telefon Olimpijskih igara u Moskvi.
Mobilni telefoni poput modela Carry Phone Maxon donijeli su devedesetih nove promijene u telekomunikaciju. Omogućili su komunikaciju u pokretu. Kvaliteta poziva je ovisila o udaljenosti mobilnog telefona od bazne postaje i u odnosu na današnju je bila vrlo manjkava, baterije su imale malen kapacitet, a cijena nije bila niska.
Prvi handy, to jest, ručni model među mobilnim uređajima u Hrvatskoj je bio mobitel Dancall Logic HP, koji se na tržištu pojavio 1992. godine. Bio je puno lakši od dotadašnjih telefona i jednostavniji za rukovanje. Upotrebu ručnih mobitela, koji su korisnicima pružali veću slobodu, dozvolio je sustav napajanja koji je rezultirao manjim i lakšim baterijama.
Tijekom devedesetih koristio se i plastični stolni automatski telefonski aparat Siemens Euroset 812 s dekadnom tipkovnicom i zaslonom. On je omogućavao ponovno biranje, memoriranje 6 telefonskih brojeva te blokiranje i biranje s položenom slušalicom. Krajem 1993. i početkom 1994. godine ovaj se model telefona dodjeljivao novim telefonskim korisnicima kao dio akcije "Zvonko Telefonko" pa je u dva mjeseca u Zagrebu sklopljeno gotovo 22 000, a u Hrvatskoj skoro 85 000 novih pretplatničkih ugovora za telefon. Nastavak izgradnje magistralnih telekomunikacijskih kapaciteta i ulaganje u telefonsku mrežu krajem devedesetih donijeli su povećanje broja pretplatnika javne nepokretne telefonske mreže.
Novi milenij na hrvatsko je tržište donio mobilni telefonski uređaj Nokia 3310. Za ovaj finski mobitel sa značajkama poput vibracijskog alarma, ugrađenog screensavera, funkcije chata, mogućnosti spremanja 250 kontakata u telefonski imenik, registriranja deset dolaznih i propuštenih te dvadeset odlaznih poziva korisnici su morali izdvojiti 1900 kuna. Trajanje baterije se značajno povećalo, a uređaj je dozvoljavao i slanje trostrukih SMS-ova. Nokiju 3310 pamti se po pouzdanosti i velikoj popularnosti u Hrvatskoj.
U desetljećima koja su uslijedila razvoj telefona nije usporio, a ubrzani napredak tehnologije rezultirao je pametnim telefonima. Danas telefoni imaju pregršt funkcija, a time i središnju ulogu u našem životu, koju mu, čini se, ništa u skoroj budućnosti neće moći oduzeti.
Ukoliko želite zaviriti u bogatu povijest izuma koji je obilježio život svakoga od nas, izložbu "140 godina telefona u Zagrebu" možete pogledati do 24. travnja u Tehničkom muzeju "Nikola Tesla" u Zagrebu.