Vinogradarska zbirka, koja će se otvoriti 28. veljače, smještena je u malom mjestu Pitve na Hvaru, udaljenom dva kilometra od općinskog središta, Jelse. Muzej se nalazi u nekadašnjoj zgradi osnovne škole, gdje zauzima prostor učionice u prizemlju. U zbirci je prikazan rad u proizvodnji vina. Kako navode: "Zbirka sadrži radnu svakodnevicu otočnog težaka koja se nije mijenjala sve do 60-ih godina 20. stoljeća, kada se tradicionalno otočko vinogradarstvo počelo osuvremenjivati novim tehnološkim metodama i pomagalima." Kuća u kojoj je smještena bila je dugo zatvorena za javnost zbog požara koji se dogodio na zgradi 2012.
Pitve je naziv sela, u unutrašnjosti otoka, uz Vrisnik, Svirče, Vrbanj, Dol. Pitve su među starijim naseljima na otoku, njegovi stanovnici osnovali su Jelsu te Zavalu na južnoj strani otoka.
Sada se napokon otvara, arhitektica je Vanja Ilić (VIA), a kustosica Marija Plenković. Muzej se nalazi u nekadašnjoj zgradi osnovne škole. Kako su pretvarale ovaj prostor u zbirku, odgovara nam kustosica: "Istaknula i bih da ovo nije prvi muzejski postav u zgradi stare škole. Naime, zgrada je prenamijenjena u muzej još 1980-ih godina. Doduše tada nije značajno mijenjana, već su se zbirke s pripadajućom opremom prilagodile dvjema dvoranama - učionicama. Tako je nekadašnja škola preuređena u Spomen dom boraca NOR-a s pripadajućim postavom na katu zgrade, a Vinogradarski muzej smješten je u prizemlju. Taj se posao odvijao pod vodstvom nekadašnjeg Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara čiji su muzealci osmislili postav. Na tom postavu su radili Niko Duboković, Mirjana Kolumbić, Marinko Petrić, Zdravko Fistonić, Joško Kovačić, Rato Kokić i brojni suradnici i mještani Pitava. To spominjem jer su tih godina djelatnici Centra doista napravili velike i vizionarske pothvate za kulturnu baštinu otoka, konkretno u našem Muzeju općine Jelsa nalaze se dvije zbirke koje je osnovao Centar - Ribarska izložena u Vrboskoj i novoobnovljena Vinogradarska u Pitvama", kaže.
Bitno je, nastavlja, i očuvanje zgrade koja je bila načeta i požarom 2012. godine: "S obzirom na svoju izvornu javnu namjenu i sama zgrada je svojevrsni spomenik vrijedan čuvanja. Unatoč požaru njene glavne arhitektonske odlike su ostale očuvane, ali promjene su nastale i planirano, u postupku same obnove. Ima jedan zgodan moment u opremi kušaone koja se nalazi u prizemlju, naime stolovi oblikom podsjećaju na školske klupe pa ovaj prostor doista evocira atmosferu nekadašnjeg školskog razreda. Lokacija stare škole je također bitna. Smještena je u zaštićenoj kulturnopovijesnoj cjelini Pitava, ali malo je izdvojena od samog naselja - između Gornjih i Donjih Pitava. Odatle se pruža prekrasan pogled na okolne vinograde, maslinike, na susjednu Jelsu, more i Biokovo. Pogled je doista fantastičan pa je i taj prostor oko muzeja jako atraktivan. Zato smo i taj vanjski dio zamislili kao produženi postav s nekoliko izloženih predmeta, a nadamo se da ćemo našim posjetiteljima omogućiti i da zagaze u vinograd, ali to je već dio jedne šire priče uređenja okoliša koji nam tek predstoji."
Arhitektica Vanja Ilić, koja je sa svojim suradnicima Dominikom Lovrečićem te Tenom Petrović radila na ovom muzeju složit će se: "Muzej vinogradarstva u Pitvama smješten je, dakle, u postojećoj zgradi nekadašnje škole koja se nalazi na povišenom mjestu otoka, te se s lokacije pružaju prekrasne vizure, što daje dodatnu vrijednost smještanju zbirke upravo u ovaj prostor. Zgrada je djelomično građevinski sanirana, nakon što je oštećena u požaru, a pročelje obnovljeno prema konzervatorskom elaboratu Ministarstva kulture."
Nisu zadirali u izvorne konstruktivne elemente, volumen građevine, a pročelja su vratili u izvorno stanje. Kako govori: "U stalnom postavu predviđena je prezentacija vinogradarske zbirke iz fundusa Muzeja općine Jelsa, predstavljanje bogate povijesti vinogradarstva kao i suvremene proizvodnje. Kao i korištenje prostora za prezentacije vina, kušanje, različita događanja, predavanja i radionice tematski vezane za povijest vinogradarstva i suvremenu proizvodnju otoka Hvara. Na ovaj način Muzej bi postao početna točka informiranja i edukacije o hvarskim vinima te bi se kao nastavak posjeta Muzeju organizirali posjeti pojedinim vinarijama i aktivirale vinske ceste kao originalna turistička ponuda. Osim muzejske ovaj prostor ustvari zadržava i edukativnu svrhu, tako da se može i interpretirati kao svojevrsna ‘škola‘."
Marija Plenković nastavlja: "Polazište nam je sama zbirka koja ilustrira tradicijsko vinogradarstvo i vinarstvo koje je važna identitetska odrednica Hvarana. Ovdje se već dugo od vina živi i u vinu uživa. Zato smo htjeli lokalnu kulturu vina prikazati u njenoj relativnoj postojanost kroz vrijeme i stalnu mijenu s fokusom na suvremenost." Ne bi se usudila, kaže, izdvajati predmete po važnosti: "Nekad se može činiti da su neki predmeti manje važni jer su nam poznati, npr. motika, svi su vidjeli motiku i znaju da ona služi za kopanje. Međutim, taj je alat simbol dalmatinskih težaka i njihova golemog rada. Osobito one veće, za kopanje pjeskovitih tala i rigolanje, odnosno pripuvonje kako se to kaže na otoku Hvaru. Pripuvonje slovi za najteži fizički rad u polju, a obavlja se ručno posebnom, velikom motikom na dubini većoj od pola metra, pri čemu se slojevi tla premještaju i rahle. Osim toga, od motike dolazi i naziv za površinu vinograda, a označava 435 kvadratnih metara, odnosno površinu koju težak može iskopati motikom za jedan dan. Ovaj naziv se upotrebljava od vremena Hvarske komune, a i danas je u upotrebi. Podjednako su nam važni i manje prepoznatljivi predmeti poput topa za protugradnu obranu kakvih je na otoku bilo desetak, a korišteni su za suzbijanje tuče kroz kratko razdoblje na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Upotreba ovih topova zasnovana je na pretpostavci da jak izboj zvuka može djelovati na oblak tako da razbije tuču i pretvori je u bezopasnu kišu. Osim što nas podsjeća na zanimljivu epizodu iz poljoprivredne prošlosti, ovaj predmet nam je važan i kao podsjetnik na dobru međumuzejsku suradnju jer su nam njega ustupili za izlaganje kolege iz Muzeja Staroga Grada."
Položaj težaka kao i njegova radna svakodnevica oduvijek su se mijenjali u skladu s društvenim uređenjima koja su se smjenjivala kroz dugu i dinamičnu povijest našeg otoka, govori. No, kako nastavlja: "Ako govorimo o materijalizaciji te radne svakodnevice u muzejsku zbirku vinogradarskih predmeta, oni se doista nisu značajnije mijenjali ugrubo rečeno do polovice prošlog stoljeća. Naša zbirka sadrži tradicijske alate za obradu zemlje, rad u vinogradu i konobi, opremu za proizvodnju i čuvanje vina, te inventar tradicijske kuhinje, a karakteristična je za razdoblje 19. i prve polovice 20. stoljeća. 1960-ih dolazi do intenzivnih promjena koje dvojako utječu na vinogradarstvo. S jedne strane, dolazi do modernizacije uzgoja loze i proizvodnje vina kao rezultat udruživanja seljaka u zadruge, javnog ulaganja u novu tehnologiju i izgradnju vinarija. S druge strane, istovremeno industrijalizacija privlači stanovništvo u kopnene gradove, razvija se turizam, a težačka zajednica prelazi na kombiniranu obiteljsku privredu, u kojoj se uz poljoprivredu članovi obitelji bave i drugim djelatnostima. Danas je ekonomija težačke obitelji znatno izmijenjena, a mala se poljoprivredna proizvodnja temelji na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (OPG)."
Vanja Ilić muzej vidi kao početnu točku informiranja i edukacije o hvarskim vinima te bi se kao nastavak posjeta Muzeju organizirali posjeti pojedinim vinarijama i aktivirale vinske ceste kao originalna turistička ponuda. Dalje opisuje: "Ulazni prostor informira posjetitelje o lokaciji, klimi i sadržajima muzeja, dok je izložbeni prostor prizemlja posvećen povijesti, hvarskim vinogradarima i bogatom sortimentu otoka Hvara. Prezentiraju se informacije o etiketama/butelje hvarskih vina, sortiment otoka, vinske ceste, a na interaktivnim ekranima omogućuje se pretraživanje dodatnih i detaljnih informacija o svakoj temi i o hvarskim vinarima danas u svijetu. U izložbenom dijelu prizemlja nalazi se kronološki prikaz uzgoja vinove loze na otoku Hvaru. U prizemlju je prodaja karata, kao i pult za serviranje i degustacije vina, opremljen potrebnim instalacijama i opremom. Unutar interijerskih elemenata smještena su spremišta za stolce, sklopive stolove, vina i sav popratni inventar.
Izložbeni prostor kata s galerijom predstavlja bogatu muzejsku građu prostorno smještenu prema tematskim cjelinama, tako da je istovremeno jedinstveni prostor, s pojedinim ‘nišama‘ vezanim za određenu tematsku cjelinu, te čini integralni vizualno povezani prostorni postav s galerijom i omogućuje vizure prema moru, crkvi, selu. Na prostoru kata nalaze se primarno reprezentativni predmeti koje prate tekstualna obrazloženja, grafike i karte a na interaktivnim ekranima omogućuje se pretraživanje dodatnih i detaljnih informacija o svakoj temi. Tematske cjeline grupirane su tako da se dobiju kompletne informacije o temi i izlože reprezentativni predmeti. Teme koje su zastupljene na prostoru kata su: priča o starogradskom polju, tipovi vinograda i vrste tla, zimski radovi: obrada zemlje, cijepljenje, rezidba, gnojidba, proljetni radovi: zaštita od štetočina, Uskrs i procesija, posljedice vinske klauzule i filoksere, jesenski radovi: jematva. Prostor galerije posvećen je temama konobe: tiještenje i proizvodnja grožđa, kao i kuhinji i mediteranskoj prehrani. U prostoru komunikacije na katu smještena je suvenirnica kao neovisni prostor, koji će obogatiti ponudu muzeja, a nalazi se na mjestu uz koji svi posjetitelji prolaze, bilo na putu prema razgledavanju izložbe, bilo pri izlasku iz muzejskog prostora."
Vinogradarska zbirka djeluje u sklopu Muzeja općine Jelsa, a u sklopu su muzeja i Ribarska zbirka u Vrboskoj i Kuća Dobrović u Jelsi koja objedinjuje Zbirku grafika, slika i reljefa Jurja Dobrovića, Kulturno-povijesnu zbirku i izlagačku galeriju Kravata.
