"Riječ je o jedinoj međunarodno potvrđenoj slici Andrije Medulića koja se nalazi u Hrvatskoj"tvrdi Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt. Naime, sliku "Bogorodica s djetetom" remek djelo slavnog hrvatsko-talijanskog majstora poklonjeno je, nakon višegodišnje posudbe ovoj muzejskoj instituciji, što će biti potpisano, kako najavljuju, u četvrtak. Ugovor o donaciji slike potpisat će doktor Dinko Podrug, donator slike i Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO.
Slika "Bogorodica s djetetom" predstavljena je hrvatskoj javnosti 2017. godine uključenjem u Stalni postav Muzeja za umjetnost i obrt zahvaljujući američkom Hrvatu, kolekcionaru i psihijatru iz New Yorka doktoru Dinku Podrugu koji je sliku kupio prije nekoliko godina u tamošnjoj aukcijskoj kući Sotheby‘s. Dinko Podrug, izvorni donator slike te predsjedavajući NFCACF-ova Odbora za donacije u svoje osobno ime i u ime Nacionalne federacija kulturnih zaklada hrvatskih Amerikanaca (NFCAFC).
Podrug je kolekcionar koji skuplja umjetnine ponajviše starih majstora, u zbirci ima i slike Jacopa Bassana, kao i radove mnogih nizozemskih majstora baroka, a neka su djela iz “Podrugove zbirke i na stalnoj posudbi u njujorškom Muzeju Metropolitan”, kako nam je svojedobno rekao Gašparović.
Gašparović nadodaje i da je to jedno od samo dvadesetak službeno potvrđenih ulja na platnu za koje se sa sigurnošću može reći da pripadaju Meduliću, a riječ je o radu dimenzija 74 puta 51 centimetar, u zlatnom okviru. Slika se može pronaći i na stranicama Sotheby’sa. Početna je procjena bila osam do 12.000 dolara.
Kao prodavač se navodi Garret Club iz Buffala, a uz sliku je na aukciji stajalo: “U Europi su je kupili članovi Garret kluba, u sjećanje na njihovu prijateljicu i članicu Helen Holland Keating, oko 1925. godine, i otada je do aukcije bila u Buffalu”. Slika se prodavala pod imenom Andrea Meldolla zvan Schiavone.
Iz aukcijske kuće Sotheby’s pojasnili su i zašto Bogorodica i dijete gledaju svaki na svoju stranu: “Vjerojatno je ovaj prizor bio dijelom veće slike, središnji dio teme svetog razgovora, pa je naknadno izrezan, što objašnjava zašto Bogorodica i dijete gledaju svaki na svoju stranu u suprotnim smjerovima, kao da su u interakciji s ljudima koji su izvan platna. Zanimljivo je uočiti sličnosti rada s jednom drugom slikom “Bogorodica i dijete” istog autora, koja se spominje u Richardsonovoj monografiji o umjetniku.
Donator Dinko Podrug, pak, rođen je u Zagrebu ranih pedesetih, gdje je i diplomirao na Medicinskom fakultetu. Ubrzo odlazi u New York, gdje doktorira i otvara privatnu praksu na Manhattanu. Kako kaže, za umjetnost se zainteresirao preko kćeri Ive Podrug, povjesničarke umjetnosti: “Razvio sam zanimanje za stare majstore, odnosno za to kako se ‘zlatno doba’ slikarstva u 16. i 17. stoljeću ne samo odražavalo, nego i razvilo moderan način razmišljanja i poimanja svijeta i vlastite osobnosti. Taj intelektualni interes, zahvaljujući kćerinom oku, obilatoj ponudi slika starih majstora na aukcijama u New Yorku, i sretnim okolnostima, pomalo se pretvorio u pokoju kupnju i u malu kolekciju. Nekoliko najvažnijih slika je u stalnim zbirkama nekih od vodećih muzeja na višegodišnjoj posudbi”.