Krešimir Jerko Rončević možda je u široj javnosti najpoznatiji po izradi cjelokupne crtačke dokumentaciju skulpture Apoksiomena, pronađene u podmorju nedaleko od otoka Lošinja.
Manje je do ove izložbe, što je šteta, ostao poznat kao slikar. U Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu, a mnogo je ljudi bilo na otvorenju prošli tjedan, toliko da se jedva moglo ući, pokazan je presjek njegova stvaralaštva, u izboru povjesničara umjetnosti Frane Dulibića. Imao je nekoliko različitih pravaca, no svakako se u njegovu stvaralaštvu ponajviše vidi Valerija Michielija, koji mu je nakon studija arheologije i arhitekture davao privatnu poduku i s kojim ga je i povezivalo doživotno prijateljstvo.
Krajem šezdesetih prvi je put otišao na arheološki teren, sv. Križ u Ninu, i crtao, što mu je, dakle, odredilo i daljnju karijeru.
Povod je tek otvorenoj izložbi deseta obljetnica od njegove smrti.
Slikarstvu se, čitamo uz izložbu, intenzivnije okreće u razdoblju između 1992. do 1996. kada sa suprugom Mladenkom Šarac Rončević, diplomatkinjom, boravi u Melbourneu u Australiji, te od 2000. do 2004. godine u Milanu.
Frano Dulibić na sljedeći način piše o njegovu opusu:
"Nebrojene godine rada na crtačkom dokumentiranju arheoloških predmeta, spojene s njegovom samozatajnošću, ali i urođenom urednošću i do krajnosti dovedenoj preciznosti u prikazivanju sitnih detalja u crtežu, na specifičan način dobile su svoj odraz i u slikarskom izražavanju u kojem prikazivanje detalja postaje sve važnije. Njegove mnogobrojne mrtve prirode često sadrže prikaze arheoloških predmeta iz različitih razdoblja, čime im simbolički produljuje život..."