U Salonu Izidor Kršnjavi ponekad znaju pokazati rane radove autora koji su nekoć pohađali Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a kojoj pripada galerija. Često se zna dogoditi i da takvo predstavljanje bude među zanimljivijim događanjima izlagačkog prostora pa su primjerice svojedobno pokazali i rane, posve nepoznate radove Ivana Kožarića. Kožarić je ovu školu pohađao od 1939. Nešto kasnije, nisu se poklopili generacijski, školu je upisao Julio Radilović Jules. Jules, koji je svojedobno bio uvršten i u svjetsku enciklopediju stripa Mauricea Horna, a najpoznatiji je po crtačkim dionicama stripova “Herlock Sholmes” i “Partizani”, rođen je 25. rujna 1928., izložbom se obilježava 90 godina njegova života.
Na izložbi se, među ostalim, mogu vidjeti i Julesovi rani, do sada neizlagani radovi. Nije se jednom teoretiziralo o tome koliko se u mlađim danima moglo odrediti talent budućeg umjetnika, pisalo se o slikama Pabla Picassa kao dvanaestogodišnjaka ili skulpturama koje je kao dječak izradio Dušan Džamonja. To su, doduše, uvijek naknadne teorije, kod spomenutih su se autora drugi faktori morali poklopiti, no svakako je zanimljivo vidjeti što su danas afirmirani autori crtali dok su još praktički bili djeca, odnosno tinejdžeri, i spekulirati koliko se odmah mogao naslutiti njihov talent.
Na početku izložbe stoje portreti, vježbe, najčešće olovkom. Ima nekoliko ženskih lica, no najviše je autoportreta, navodno je u mladosti bio nemirne prirode, teže se dogovarao s modelima, pa mu je najlakše bilo crtati samoga sebe, naočitog mladića s brčićima poput Clarka Gablea. Pokazano je i nekoliko studijskih aktova te grupne scene par ljudi. Solidna ruka i jedan klasičan crtački razvojni put. Također, može se vidjeti dio opusa koji rijetko gledamo, a to je njegov primijenjeni rad. Radio je igraće karte, kakve se koriste najčešće za belu. Te karte, kao i pripremni crteži za njih, pokazani su na izložbi (sisačke igračke karte). Izlažu se i naslovnice Zagorkine “Gričke vještice” i “Gordane” koje je oblikovao, prijevoda Puškinove knjige “Pikova dama”, etikete za vina, turistički prospekti Grada Zagreba, razglednice za pojedine regije, Istru ili Dalmaciju, pa duhovite reklame za jedno slovensko pivo koje se baziraju na doskočicama: na jednoj lovac sretan pije oslonjen o drvo, zečevi mu odnose pušku...
Pedesetih godina objavljivao je u Plavom Vjesniku strip “Kroz minula stoljeća”, po scenariju Zvonimira Furtingera (isti je scenarist i “Herlocka Sholmesa”). Izloženi su i crteži za strip “Partizani”, crno-bijeli i nova tiskana izdanja ovog stripa u boji. Ta nova izdanja u boji, podsjetimo, autor je najavio prije tri godine u intervjuu za Jutarnji, uz izložbu u Radničkoj galeriji, “Partizani: Konvoj za El Shatt”. Većinu scenarija napisao je Đorđe Lebović, a tad mi je Jules rekao: “Na počecima sam pisao sam i priče, no, to nije bilo moje zanimanje. Kasnije sam surađivao sa sjajnim scenaristima.” Strip je izdavala nizozemska kuća Oberon, crtajući uniforme, Jules je često koristio stručne povijesne knjige, što ljubitelji stripa zasigurno i znaju. Poslastica je moći usporediti rane Julesove crteže, primijenjene radove i originalne strip-table iz najpoznatijih stripova. Radovi su iz autorove arhive, arhive ŠPUD-a, zbirke Mladena Novakovića i ostalih posuđivača.
Podsjetimo da je rođendan obilježio i na Zagreb Comic Conu.