"Nitko nije volio više od tebe taj svijet, nitko nije cijenio toliko sve što ima i zna, nitko se nije smijao tako zarazno i gromko, nitko nije toliko malo tražio, a puno davao. Shakespeare kao da je za tebe napisao 73. sonet: svaki gutljaj života si žedno pio...", napisala je Rumi Meštrović, snaha našeg najvećeg kipara, u oproštaju od prijatelja Jure Gašparca, koji je umro na Božić u 57-oj godini života. Poznati hrvatski antikvar, vrhunski poznavatelj antiktnog namještaja, srebra i porculana, a široj publici poznat kao voditelj televizijske emisije ‘Lov na antikvitete‘ bio je, slažu se svi čije je živote taknuo, poseban.
"Apsolutno je bio simbol grada Zagreba, neponovljiv i neusporediv s ikim drugim. I sama njegova pojava je uvijek bila posebna. Monumentalno je hodao po cesti. Svi bi ga primijetili jer si ga morao primjetiti. Njegov jak glas čuo se na metre i metre. Znao si da dolazi Jura Gašparac", s puno ljubavi nam je ispričala poznata galeristica Mirna Reiser, koja ga je poznavala više od trideset godina. Budući da je on bio kolekcionar i imali su slične interese, između njih se rodilo veliko prijateljstvo. Zvao ju je sestrom, a imali su istu estetiku i senzibilitet.
Volio je biti glasan i primijećen, ali baš nikada nije bio naporan. Izuzetno drag, simpatičan i otvoren, za svakog je imao vremena.
Sve čime se bavio je dovodio gotovo do savršenstva jer je radio ono što voli. Zanimljivo, Gašparac nije imao veliko formalno obrazovanje. U Zagreb je došao kao mladić iz Soblinca, iz obitelji u kojoj je otac bio autoprijevoznik pa je nekako bilo logično i da on nastavi taj posao. U dvadesetima kao da se osvijestio i odlučio za svoje zvanje u kojem je bio toliko cijenjen.
"Bio je autodidakt, s velikim talentom. Sjećam se kako sam bila fascinirana gledajući njegovu emisiju. Za gosta je primjerice imao obitelj koja uzgaja crne svinje, a on, koji o njima donedavno nije ništa znao, sve bi proučio i toliko se pripremio da je postao stručan. Imao je nevjerojatno fotografsko pamćenje. Sve njegove emisije imale su težinu", govori gospođa Reiser i dodaje da je velika šteta što je u svom stanu, koji je toliko sanjao, uživao tek dvije godine.
Naime, kupio je stan u Ilici, priča nam naša sugovornica, najljepši i s najljepšom pozicijom u Zagrebu. Obožavao je svoju terasu s koje je imao pogled na Trg i katedralu. Sada je ona, nažalost, ostala u mraku.
"Kad je uselio rekao mi je da je najsretniji čovjek na svijetu. Taj stan je odisao njime, u njemu je desetina njegove kolekcije, a bio je čovjek velikog ukusa. Njegova energija je u tom prostoru."
Mirna Reiser slaže se da je Gašparac otišao prerano, na svom vrhuncu i da je još puno toga mogao napraviti.
Kada joj je javio da ima koronu i zamolio je da mu skuha juhu, šokirao ju je rekavši da ima leukemiju.
"Uvijek sam mu jurila s juhama. Mislila sam kako je moguće da se razbolio on nabildan, svaki dan u teretani, supermen", govori tužno.
Uz sve nevolje, dobio je i moždane udare i tijelo se nije moglo boriti.
Otišao je na Božić, simbolično, dan koji je posebno volio.
Skupljao je stare kuglice, ali je imao i fantastičnu kolekciju božićnih čestitki, priča nam Reiser, to je sve trebalo biti u njegovoj ostavštini. Ona je ogromna, ali nažalost nije dovršena i realizirana.
"Bio je u pregovorima s ministricom kulture. Popis postoji, a dogovori traju četiri godine. Šteta da ju ministarstvo nije preuzelo i smjestilo, zbog potresa se sve prekinulo. Peh je što nije bilo novca, prostora i vremena, on nažalost nije došao na red. Borit ćemo se da ta kolekcija ne nestane, da se ne rasipa", govori s puno brige gospođa Mirna.
Milana Vuković Runjić rekla je da Gašparac nije samo kolekcionirao stvari, bio si nepresušno vrelo priča. Hodajuća enciklopedija koja je znala tajne svakog dvorca, kurije, kapelice... Pritom tako topao, nježan, pažljiv.
"Bio si najbolje što smo imali, vladar poviješću bogate, začarane Hrvatske koju si toliko volio. Sretan ti Božić, dragi Jurek, na nebu među anđelima. Tvoj grad neće te zaboraviti", oprostila se od Gašparca s puno topline Vuković Runjić.