Valjda se niti o jednom hrvatskom umjetniku ili umjetnici nisam naslušala takvih gluposti kao o Vlasti Delimar; komentari su uključivali čak i izgled njezina tijela, ili vječito pitanje “Zašto se ona skida gola?”.
Uzalud je bilo objašnjavati da je njezino tijelo instrument umjetničkog rada, pa da im to dođe na isto kao da komentiraju izgled nečijeg kista. I zato sam, upravo zbog takvih pitanja i zbog takvih ljudi, uvijek dosad imala osjećaj da Vlastu Delimar treba podržati.
Privremeni dom
No, razočaravajuća je najava dva performansa koji će se održati tijekom njezine retrospektive “To sam ja” u Muzeju suvremene umjetnosti. Riječ je o radovima “Moj privremeni dom”, u sklopu kojeg će ona živjeti i stvarati u muzeju tijekom izložbe, te “Poziv na druženje”, gdje će, uz ručak s gostima, rado razgovarati o umjetnosti. Prostor u kojemu će umjetnica boraviti na kraju je postav; nakon što prođete kroz odabrane radove iz njezina opusa, dočekat će vas krevet s ljubičastom posteljinom, iznad kojeg je uokvirena crno-bijela fotografija umjetničina partnera Milana Božića. Tu je i polica s knjigama i improvizirani dnevni boravak i kuhinjski stol.
"Moj privremeni dom" - prostor gdje će umjetnica živjeti u Muzeju suvremene umjetnosti
Najavljeni performansi neodoljivo nalikuju onima kakve već godinama radi njezina u svijetu mnogo poznatija kolegica Marina Abramović. I radi ih, uz to, mnogo radikalnije. U njujorškoj galeriji Sean Kelly, u performansu “Kuća s pogledom na ocean” iz 2002., ova je umjetnica 12 dana stajala izložena pred publikom, nije jela ni govorila, niti je imala ikakve privatnosti; u radno vrijeme galerije posjetitelji su mogli promatrati svaki njezin pokret. Performans je interpretiran i u seriji “Seks i grad”, kada Carrie, zajedno s umjetnikom Alexandrom Petrovskim, odlazi provjeriti u galeriju drži li se umjetnica iste priče i u dva ujutro.
Ljubičasta posteljina
Vlastu Delimar, koja će spavati na ljubičastoj posteljini, povremeno će posjetiti i njezin partner Milan Božić. Bude li i seksa pred kamerama koje će snimati njezin boravak, teško da će nas to šokirati, sve smo već vidjeli u reality showovima. A teško da se mogu proizvesti emocije kakve su bile kada je Marinu Abramović u MoMA-i, na njezinoj retrospektivi, posjetio bivši muž, umjetnik Ulay. Pred umjetnicom koja je sjedila pred posjetiteljima i netremice ih promatrala, mnogi su “puknuli”, ona se jedino raspala kad je stigao Ulay; riječ je o jednom od moćnijih emocionalnih doživljaja u umjetnosti. Prednost: nastao je spontano.
Fotogalerija s otvaranja retrospektive
Marina Abramović ovog će ljeta gostovati u londonskoj galeriji Serpentine; neće biti izložen niti jedan njezin rad, već će posjetitelje dočekati sama umjetnica, koja će lutati galerijskim prostorom, a svi će biti zamoljeni da ostave sve što imaju, pa i mobitele, na garderobi. Performans se zove “512 sati”, toliko će biti u galeriji. Toliko je radikalna. Kad se uspoređuju ove dvije umjetnice, Delimar će teško dostići ovaj toliko željen radikalan trenutak, poput beogradske kolegice.
‘Kuhinja je čista’
Šteta je da nam je umjetnica sama nametnula usporedbu. Jer, ostalo, što na retrospektivi svjedoči o 35 godina njezina stvaralaštva, govori u prilog jakoj vizualnoj kulturi i beskompromisnosti; počevši od ulaza u muzej, gdje su po stepenicama koje vode prema postavu poredane cipele različitih oblika i veličina koje koristi umjetnica; većinom štikle, ružičaste ili leopard uzorka, no ima i gojzerica.
Od ulaza u muzej poredane su cipele koje koristi umjetnica
Slijedeći put cipela, stići ćete pred gigantski plakat jednog od njezinih najpoznatijih performansa, kada je kao “Lady Godiva” na bijelom konju gola projahala kroz grad. U istoj su sobi i fotografije performansa koje je izvela s Božićem.
Na svim je ostalim fotografijama uvijek ona, sa svojom tamnom kosom i bob frizurom. Ona u ulozi majke (na jednom je radu s kćeri), domaćice, ljubavnice, često preispitujući ulogu žene, primjerice u radovima “Kuhinja je čista” ili “Pogledaj svoje lice nakon orgazma”. Nižu se fotografije ili videoradovi: naga umjetnica iza bijelog vela, zatim u čipkastoj podvezici, naga drži u ruci križ i svijeću, drži kostura za ruke, preko njezinih je očiju tamna čipka...
Ne može se poreći mjesto Vlaste Delimar u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. No, čin boravka u muzeju, koji toliko nalikuje onom Marine Abramović, nije joj trebao.