Na nedavno provedenom natječaju za direktora društva Rijeka 2020 d.o.o., istaknuta zagrebačka kulturnjakinja Emina Višnić izabrana je između deset kandidata da bude osoba koja će voditi projekt Europske prijestolnice kulture, a tu će funkciju preuzeti 1. siječnja.
Riječ je o projektu koji je po svojem obujmu i ambicioznosti bez presedana u novijoj povijesti hrvatske kulture, a sudeći po njenoj biografiji, Višnić ima niz relevantnih kompetencija za svoje novo radno mjesto.
Rodom iz Rijeke, diplomirala je hrvatski jezik i književnost i komparativnu književnost te je studirala teatrologiju u Zagrebu, a izbor za direktoricu društva Rijeka 2020 dočekala je kao ravnateljica ustanove POGON. Prije toga radila je kao koordinatorica nacionalne mreže Clubture, zagrebačkog Saveza udruga Operacija Grad, kao voditeljica net.kulturnog kluba MaMa pri Multimedijalnom institutu te za UrbanFestival udruge [BLOK]. S riječkim kulturnjacima već je surađivala, među ostalim i kao članica tima u pripremama drugog kruga kandidature Rijeke za EPK 2020.,
Zašto ste se odlučili prijaviti za direktoricu EPK?
- Europska prijestolnica kulture fantastična je prilika ne samo za Rijeku i regiju, već i za čitavu zemlju. Ona napokon na pravi način stavlja umjetnost i kulturu u središte interesa, jasno ukazuje na njihovu važnu ulogu u izgradnji društva. Iako zaokružen kao projekt, Rijeka 2020 daje jedan otvoren prostor kreativnih pukotina u kojima su mogući neočekivani i nesvakidašnji susreti različitosti, napredne kulturne i umjetničke praske, društvene i poslovne inovacije… To je jedan vrlo kompleksan i ambiciozan projekt koji za kulturnjake poput mene predstavlja jedinstvenu priliku i veliki izazov. Rijeka 2020 počiva na vrijednostima koje osobno dijelim, kao što su kultura raznolikost, društvena uključivost, ideja kulture kao širokog, fluidnog i otvorenog područja ljudskog djelovanja koje svakodnevnoj egzistenciji daje nešto smislenosti.
Kako namjeravate ostvariti cilj da EPK ne bude samo jednogodišnji “cirkus” već dugoročno održiv projekt?
- Dugoročne koristi za Rijeku, riječku regiju, ali i čitavu zemlju bit će višestruke. Primarno tu mislim na veliki iskorak u razvoju kulturnih i umjetničkih praksi te pozitivnih promjena u kulturnim politikama. Konkretno to je primjerice internacionalizacija djelovanja kulturnog sektora, što znači puno više suradnji na europskom i globalnom nivou, međunarodnih koprodukcija, gostovanja i prisutnosti naših umjetnika, ustanova i organizacija na internacionalnoj sceni. Zatim, jačanje uloge kulturnih institucija i organizacija u razvoju zajednice i izgradnji pravednijeg društva, odnosno veći angažman i novi pristupi u razvoju publike, afirmiranje aktivnog kulturnog sudjelovanja svih građana, a osobito onih koji su na neki način društveno isključeni. I treće, osuvremenjivanje upravljanja i načina rada u kulturi, obrazovanje i izgradnje kapaciteta te snažnije povezivanje s drugim djelatnostima - od onih koji se bave pitanjima obrazovanja, socijalnog uključivanja, ljudskih i manjinskih prava pa do onih u turizmu ili IT industriji.
Zatim bih kao bitno istaknula unapređenje u urbanom razvoju Rijeke, kao i utjecaj na urbane politike i urbanističko planiranje općenito, posebno kroz programski pravac “Slatko i slano”. EPK će također imati bitne učinke u smislu socijalnog uključivanja. Osim što će se kroz program proaktivno pristupati uključivanju najšireg mogućeg kruga ljudi, posebna će pažnja biti posvećena pojedinim skupinama, kao što su primjerice djeca i mladi, ili građani starije životne dobi ili pak imigranti i tražitelji azila koje tek očekujemo kao nove sugrađane. Planirani ekonomski efekti prvenstveno se tiču doprinosa razvoju inovativnih poduzetničkih ideja, praktičnom obrazovanju, zatim razvoju održivog turizma, socijalnog poduzetništva, lokalnih poljoprivrednih gospodarstva i tome slično.
Prošla je Vlada projektu EPK nominalno dala bezrezervnu podršku, obećavši pomoći njegovoj realizaciji kroz međuresornu suradnju, no posljednji potezi bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića pokazali su da je to učinjeno s “figom u džepu”. Očekujete li dobru suradnju s ministricom Ninom Obuljen Koržinek i kolike su šanse da EPK doista postane strateški projekt hrvatske kulture?
- Ne bih komentirala poteze ministra koji je svoje odministrirao. Iako su procesi što se tiče državne razine zbog očitih razloga zadnjih mjeseci bili usporeni, koliko sam upoznata, Ministarstvo kulture je već za ovu godinu osiguralo određena inicijalna sredstva. Međutim, točne iznose i modalitete sufinanciranja tek treba dogovoriti, budući da je Vlada tek nedavno imenovana. Očekujem da ćemo vrlo skoro dogovoriti načine suradnje i potpore države, ne samo putem Ministarstva kulture, već i svih onih tijela javne vlasti u čijim se kompetencijama nalaze javne politike kojima Europska prijestolnica kulture doprinosi. Sigurna sam da će nova ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek, kao i premijer Plenković i cijela Vlada ne samo dati načelnu i moralnu podršku projektu, već da će mu osigurati status projekta od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Na koje će sve načine EPK riješiti financiranje? Kako izbjeći da projekt postane žrtva nacionalne ili lokalne politike, kao što je, recimo, bio slučaj u Mariboru?
- Kao i kod drugih europskih prijestolnica kulture, temelj financiranja osiguravaju lokalne i regionalne vlasti te država. Grad i Županija su u svojim proračunima osigurali sredstva za ovu godinu, a i u projekcijama za iduće proračunske godine. Isto tako već su okvirno dogovorena ulaganja nekih lokalnih partnera, a uvjerena sam da će nam se pridružiti i mnogi drugi. Ministarstvo kulture je osiguralo inicijalna sredstva, a očekujemo da će se uskoro dogovoriti konkretni dugoročni modaliteti podrške države.
Sam program i velika javna vidljivost ovog projekta sigurno će biti interesantni različitim tvrtkama, od manjih lokalnih poduzeća do velikih korporacija. Konačno, pored same nagrade Melina Mercouri koja iznosi 1,5 milijun eura i koju tek trebamo zaslužiti, već sad pripremamo različite projekte za fondove i programe Europske unije.
Što se pak tiče mogućeg crnog scenarija u kojem bi EPK postao eventualni talac ili žrtva političkih previranja, ne vjerujem da će se taj scenarij dogoditi. Sigurna sam da ćemo mi posao raditi dobro i predano, a želim vjerovati da će to biti dovoljno da izbjegnemo ovo zloguko proročanstvo.
Koliki će biti vaš tim i koga želite u njemu?
- Prerano je još govoriti o konkretnim brojevima, ali procjena je da će u samom društvu Rijeka 2020 d.o.o. biti otvoreno najmanje 50 novih radnih mjesta. Ono što je tu također bitno naglasiti jest da ovo javno poduzeće neće postati još jedna agencija koja zauvijek opterećuje javni proračun, već će ona trajati do završetak projekta, odnosno do kraja 2021. godine. Naravno, nećemo odmah ići s popunjavanjem svih radnih mjesta, već će se tim graditi postupno. Kroz proces kandidature okupljen je jedan izvrstan tim koji je sam po sebi vrijednost koju moramo sačuvati. To znači da će se tim dalje graditi od ove jezgre i postupno se proširivati u skladu s razvojnim fazama projekta i potrebama programa. Nove ljude ćemo uključivati tako da će profesionalne kompetencije i ambicije pojedinaca, a ne osobne veze i preference, biti presudne za zapošljavanja.
Koliko je bitna uključenost lokalne zajednice u projekt i kako namjeravate motivirati ljude da sudjeluju u EPK?
- Uključenost lokalne zajednice - ljudi koji žive u Rijeci, na Kvarneru i Gorskom kotaru - ključna je ne samo za uspjeh projekta nego i za dugoročne koristi kojima želimo pridonijeti. Projekt je postavljen tako da ima mnogobrojne ulaze za sve zainteresirane, s tim da izrađujemo konkretne programske i komunikacijske strategije kako bismo na što je moguće kvalitetniji način doprli do različitih skupina ljudi, osobito onih marginaliziranih i/ili u riziku od socijalnog isključivanja. Ljude planiramo uključiti na različite načine..
U realizaciju pojedinih programskih linija, poput “27 susjedstava”, već se krenulo. Što je do sada ostvareno i koji su sljedeći koraci?
- Trenutno smo u fazi konkretiziranja pojedinih projekata, razrade i dogovaranja partnerstva, realiziraju se pojedine manje aktivnosti. Primjerice, otvoren je natječaj za programsku liniju “27 susjedstva” te se održavaju radionice širom županije; riječka raznolikost mogla se doslovno okusiti na nedavnim “Bakanalijama”; krenule su i urbanističke radionice programske linije “Slatko i Slano”, i tako dalje. Krećemo, kako smo i planirali - polako i postepeno, prema velikoj proslavi Luke različitosti u 2020. godini. Kroz godine koje dolaze programi će se intenzivirati - bit će ih više, češće i po svuda.
Uspjesi u filmu i problemi u izdavaštvu
Kako ocjenjujete stanje u riječkoj i hrvatskoj kulturi općenito?
-Smatram da je naša kulturna scena, unatoč nizu problema u kulturnoj politici, vrlo živa i produktivna. Imamo široku scenu jako zanimljivih inovativnih kulturnih i umjetničkih praksi, osobito na nezavisnoj sceni, ali i u nekim institucijama, po čemu se baš Rijeka posebno ističe. Posljednjih nekoliko godina u filmskoj djelatnosti su napravljeni veliki iskoraci i uspjesi. Nasuprot tome, imamo velike probleme u izdavaštvu i relativno slabu kulturu čitanja. Isto tako, mediji su u vrlo lošem stanju, čemu su posebno doprinijeli potezi donedavnog ministra. Smatram da većina problema proizlazi iz toga kako je postavljen naš kulturni sustav, koji je s jedne strane jako fiksiran i pretjerano normiran, a s druge strane pretjerano izložen političkim oscilacijama.