Slikar i profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Robert Šimrak u Galeriji malih formata u Bolu na Braču, u sklopu programa Izložba u izložbi, tijekom kolovoza izlaže svoj najnoviji ciklus radova. Na izložbi naslovljenoj "Skice iz bludilišta" Šimrak pokazuje još jedno od svojih brojnih umjetničkih lica. Ovaj put on je umjetnik erotoman koji erotici i seksualnosti pristupa na opet sebi svojstven način. Za autora predgovora izložbi Željka Marciuša Šimrakovi erotski radovi prilično su raskalašeni.
"Varijacije falusa i vulvi, nagih grudi, stilizirane seksi odjeće i zavodljive tjelesnosti lete autorovim matisovski obojenim seksualnim kozmosom. U njemu se sve kreće i pršti od erosa i erotike na do slasti nabujalim zasićenim, bogatim kolorističkim akordima koji kao da izrastaju iz erotizirane povijesti muških seksualnih fantazija."
Slatko sjećanje
Smatra i da je Šimrak u pokazivanju zaslađenih, erotično minimaliziranih a tvrdih prizora subverzivan jer se poigrava danas sve većim tabuima koji cenzuriraju seksualnu narav. Šimrakovu slikarsku posvetu erotici vidi i kao "intimno slatko sjećanje na dane prije smrti tiskanoga Playboya, kao i sjećanje na djetinjstvo kada se otkrivala vlastita seksualnost putem filmova u određenim kinima, ilustriranim i fotografskim časopisima poput Starta i slušanja priča starijih dečki, sve dok se nije prešlo na prvo pravo ljubavno okušavanje."
Šimrak u ovim svojim slikama manjeg formata (24 x 18 cm) pokazuje svoj pogled na seks, tvrdi Marciuš, no njegove gole slike, iako su uzbudljive, promatrača seksualno ne uzbuđuju "jer su toliko stilizirane da za razliku od pornografskih uradaka ne pobuđuju erotsku afektaciju".
Junakinja
Međutim, primjećuje i da iako u erotici uvijek mora biti nešto prikriveno, nevidljivo, Šimrak je sve razodjenuo prikazujući cijeli seksualni itinerar i anatomiju tjelesnosti izrazitim matisovskim koloritom.
Šimrak u ovim radovima nadasve zanimljivih i asocijativnih naslova (Stvrdnute bradavice, Svejebol, Jako vlažna, Guzomlat…) uvodi i lik zavodljive heroine, koju Marciuš vidi kao reminiscenciju SF stripa Barbarella Jean-Claudea Foresta (1962.) koja je, podsjeća autor predgovora, izazvavši skandal kao strip za odrasle, ujedno utjelovila seksualnu revoluciju polovinom 20. stoljeća.
"Šimrakova junakinja bujne crne kose, također crnih štikli, čarapa i rukavica do nadlaktice prpošna je, koketna, zrači radost i zadovoljstvo onostrano svim tabuima", opisuje nadahnuto Marciuš ove radove te zaključuje kako je Šimrak u njima posve razotkrio seksualno stanje stvari s brojnim reminiscencijama na popularnu erotiku 50-ih, 60-ih i 70-ih.
