"Odrastao sam u zajednici u kojoj nije bilo vrtića. Zajednicu je činila obitelj. Svi su se u selu brinuli o meni dok sam bio dijete, čitavo je selo bilo igralište. Naši su dani bili ispunjeni pokušajima da osiguramo hranu i vodu, ali i jednostavnim druženjem, međusobnim razgovorom, gradnjom kuća koje smo pomagali podići jedni drugima. Sjećam se sobe u kojoj je moja baka sjedila i uz malo svjetla, koliko ga je bilo noću, pripovijedala priče. Svi smo se stiskali jedno uz drugo. Njezin nas je glas iz sobe pozivao da se približimo jedni drugima i tako stvorimo sigurno mjesto. To bio moj prvi osjećaj za arhitekturu", jedno je od sjećanja o kojemu pripovijeda Francis Kéré, dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu, najvažnije nagrade na svijetu za arhitekturu za 2022. godinu....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....