"Odrastao sam u zajednici u kojoj nije bilo vrtića. Zajednicu je činila obitelj. Svi su se u selu brinuli o meni dok sam bio dijete, čitavo je selo bilo igralište. Naši su dani bili ispunjeni pokušajima da osiguramo hranu i vodu, ali i jednostavnim druženjem, međusobnim razgovorom, gradnjom kuća koje smo pomagali podići jedni drugima. Sjećam se sobe u kojoj je moja baka sjedila i uz malo svjetla, koliko ga je bilo noću, pripovijedala priče. Svi smo se stiskali jedno uz drugo. Njezin nas je glas iz sobe pozivao da se približimo jedni drugima i tako stvorimo sigurno mjesto. To bio moj prvi osjećaj za arhitekturu", jedno je od sjećanja o kojemu pripovijeda Francis Kéré, dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu, najvažnije nagrade na svijetu za arhitekturu za 2022. godinu.
Diébédo Francis Kéré, poznat kao Francis Kéré, arhitekt je rođen u Burkini Faso, pedagog, društveni aktivist, dobitnik nagrade Aga Khan za arhitekturu 2004. i dizajner Serpentine paviljona u Londonu. Prepoznat po "osnaživanju i promjeni zajednica arhitekturom", Kéré je i prvi crnac općenito koji je dobio tu nagradu. Živi u Njemačkoj, povremeno u Burkini Faso, no radi uglavnom u područjima opterećenim ograničenjima i nevoljama. Koristi lokalne materijale kako bi podigao suvremene objekte.
Kéré je 51. dobitnik nagrade, godinu dana prije njega su je dobili francuski autori Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassal. - Nadam se da ću promijeniti paradigmu, potaknuti ljude da sanjaju i riskiraju. Siromaštvo ne bi smjelo biti prepreka. Svatko zaslužuje kvalitetu i udobnost - rekao je. On nije salonski arhitekt koji progovara iz udobnosti svojeg doma o zemljama koje su u oskudici, on je tu oskudicu živio. Njegova je prva reakcija na nagradu bila: "Još ne mogu vjerovati, ne znam kako se sve to dogodilo. Sretan sam, no nagrada sa sobom nosi i veliku odgovornost. Moj život neće biti jednostavniji". Na pitanje o tome kako da je prvi crnac koji je dobio Pritkzera, odgovorio je: "Ne želim direktno pričati o rasizmu. No, ovo je područje kojim se bavim područje za koje je potrebno puno resursa. Morate biti snažna osoba i imati pomalo i sreće. Nadam se da će mladi ljudi iz Afrike primjetiti ovu nagradu i spoznati da je sve ovo moguće i za njih".
Rođen u Gandou u Burkini Faso 1965. godine, kao najstariji sin seoskog poglavara i prvi je u svojoj zajednici koji je pohađao školu. Da je najstariji sin seoskog poglavara, još se može vidjeti na njegovu licu. Naime, privilegirani status, označen je i na njegovom licu, u formi ožiljaka koji su označili sunčeve zrake.
U učionici koju je pohađao nedostajali su ventilacija i svjetlost. Sebi je obećao da će jednog dana poboljšati škole u ekstremnim klimatskim uvjetima, dopuštajući "istinsko poučavanje, učenje i uzbuđenje", a 1998. godine osnovao je zakladu za prikupljanje sredstava i zagovaranje prava djeteta na udobnu učionicu.
Godine 1985. otputovao je u Berlin dobivši stipendiju za stolariju, danju je učio izrađivati krovove i namještaj, a noću je pohađao srednju školu. Dobio je, potom, stipendiju za Technische Universität Berlin (Berlin, Njemačka) 1995. godine, a diplomirao je arhitekturu 2004. Njegovu prvu zgradu, Osnovnu školu Gando 2001. godine, sagradili su i za mještane, koji su svaki dio ustanove izradili ručno, vođeni arhitektovim "inventivnim oblicima autohtonih materijala i modernog inženjeringa". Taj mu je projekt osigurao iznimno prestižnu nagradu Aga Khan za arhitekturu 2004. i doveo ga do pokretanja vlastite prakse Kéré Architecture u Berlinu. Bilo je to prije šesnaest godina. Nakon ovog uspjeha, podizao je škole diljem Burkine Faso, Kenije, Mozambika, Ugande... Škola je inače podignuta za nevjerojatnih 20 tisuća funti, upravo zahvaljujući inovativnosti ovog arhitekta.
Kako je rekao: "Bila je to dužnost koju sam osjećao za moje ljude, napraviti sve kako bi djeca imala adekvatne uvjete za školovanje".
"Poetski izraz svjetlosti pojavljuje se u svim djelima tog arhitekta. Sunčeve zrake filtriraju zgrade, dvorišta i posredničke prostore prevladavajući teške podnevne uvjete kako bi ponudili mjesta spokoja ili okupljanja", stoji među ostalim u službenoj izjavi Pritzkerove nagrade. Osim škola i medicinskih ustanova, Kéréov rad u Africi uključuje dvije povijesne zgrade parlamenta (u tijeku), Nacionalnu skupštinu Burkine Faso (Ouagadougou, Burkina Faso) i Nacionalnu skupštinu Benina (Porto-Novo, Republika Benin), kao i Startup Lions Campus (2021., Turkana, Kenija), kampus informacijskih i komunikacijskih tehnologija i Burkina Institute of Technology (Phase I, 2020., Koudougou, Burkina Faso) koji se sastoji od rashladnih glinenih zidova.
S arhitektonskim izričajem koji je duboko ukorijenjen u njegovu odgoju i iskustvima u Gandou, Kéré je prenio zapadnoafričku tradiciju i praksu "zajedništva pod svetim stablom radi razmjene ideja, pripovijedanja priča, slavlja i okupljanja". Primjerice, za paviljon Serpentine 2017. u Londonu, a riječ je o jednom od najprestižnijih paviljona na svijetu koji svake godine u Hyde Parku radi znameniti arhitekt koji prije nije djelovao u Londonu, zamislio je strukturu koja svoj oblik preuzima od drveta, s odvojenim krovom i nepovezanim, ali zakrivljenim zidovima formiranim od trokutastih indigo modula. Plava boja predstavlja snagu u njegovoj kulturi. Unutar paviljona kišnica se slijevala u centar, ističući nestašicu vode u čitavom svijetu. Osim u Africi, on gradi u Danskoj, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama. Neka od njegovih važnijih djela su Tippet Rise Art Center (2019., Montana, Sjedinjene Američke Države), Léo Doctors' Housing (2019., Léo, Burkina Faso), Lycée Schorge Secondary School (2016., Koudougou, Burkina Faso), Nacionalni park Malija (2010., Bamako, Mali) i Opera Village (I. faza, 2010., Laongo, Burkina Faso).
Predahne danas na Technische Universität München, počasni je član Kraljevskog arhitektonskog instituta Kanade (2018.) i Američkog instituta arhitekata (2012.) te ovlašteni član Kraljevskog instituta britanskih arhitekata (2009.), dobio je dosad mnoge nagrade, teško ih je sada sve pobrojati na jednom mjestu, uključujući i medalju Thomasa Jeffersona u arhitekturi, koja mu je dodijeljena prošle godine.
44. ceremonija dodjele Pritzkerove nagrade održat će se u Velikoj dvorani novootvorene zgrade Marshall, Londonske škole ekonomije i političkih znanosti u Londonu.
Pritzkerov žiri među ostalim je obrazložio svoju odluku pitanjima i odgovorima: "Koja je uloga arhitekture u kontekstu ekstremne oskudice? Koji je pravi pristup praksi kad radite protiv svih izgleda? Treba li biti skroman i riskirati da podlegne nepovoljnim okolnostima? Ili je skromnost jedini način da budete relevantni i postignete rezultate? Treba li biti ambiciozan kako bi potaknuo promjenu? Ili ambicija riskira da bude deplasirana i da rezultira arhitekturom pukih želja?"
Francis Kéré pronašao je briljantne, inspirativne i inovativne načine da odgovori na ova pitanja. Njegova kulturna osjetljivost donosi socijalnu i ekološku pravdu, on je svjestan da je suradnja sa zajednicom put prema legitimnosti građevine.
Rođen u Burkini Faso od roditelja koji su inzistirali na tome da njihov sin bude obrazovan, Francis Kéré nastavio je studirati arhitekturu u Berlinu. Iznova i iznova se, na neki način, vraćao svojim korijenima. On vuče inspiraciju podjednako iz svojeg arhitektonskog obrazovanja, kombinirajući ih s tradicijom, potrebama i običajima svoje zemlje. Odlučan je u namjeri da ono što je naučio obrazujući se na jednom od vodećih tehničkih sveučilišta u svijetu vrati u svoju rodnu zemlju i da ti resursi uzdignu autohtono znanje, kulturu i društvo u njegovoj regiji.
Njegova osnovna škola koju je podigao u rodnom mjestu, u Gandou, mnogima je poslužila kao primjer gradnje u danim okolnostima. Školi je kasnije dodao kompleks nastambe za učitelje i knjižnicu. "Tamo je Kéré shvatio da naizgled jednostavan cilj, naime, omogućiti djeci da udobno pohađaju školu, mora biti u središtu njegova arhitektonskog projekta", stoji u obrazloženju, u kojemu se nadodaje: "Za previše ljudi u zemljama u razvoju problem je ekstremna vrućina, a ne hladnoća" i on je dao svoj odgovor na taj problem. Dalje se u obrazloženju navodi: "Otkad je završio školu u svom rodnom selu, Kéré je slijedio etos i metodu rada s lokalnim zanatima i vještinama kako bi uzdigao ne samo građanski život u malim selima, nego uskoro i nacionalne rasprave u zakonodavnim zgradama. To je slučaj njegova dva projekta koja su u tijeku za Nacionalnu skupštinu Benina, koja je trenutačno u gradnji te za Nacionalnu skupštinu Burkine Faso, koja je privremeno zaustavljena zbog trenutačne političke situacije u zemlji".
Od dana kada je u dječjoj igri, u selu bez struje i tekuće vode gradio kuće od gline, do trenutka kada je osvojio najvažniju nagradu na svijetu i gradi nacionalnu skupštinu u svojoj zemlji, i nije prošlo toliko puno.