Studio Rašić+Vrabec dobili su nagradu SEGD-a za koju se natjecalo više od 340 velikih svjetskih projekata iz područja prostornog dizajna i tako ušli među ponajbolje svjetske dizajnere izložbi.
SEGD nagrađuje projekte koji sadrže iznimne kreativne koncepte u području prostornog iskustvenog dizajna.
Rašić+Vrabec osvojili su posebno priznanje za dizajn inkluzivne izložbe “Gledam dodirom”, na kojoj su predstavljeni umjetnički radovi slijepih i slabovidnih.
Među mnogim visokobudžetnim projektima poput dizajna postava i signalizacije svjetskih muzeja, digitalne interaktivne signalizacije aerodroma, dizajna hotela i korporativnih ureda istaknuo se ovaj domaći projekt, napravljen s malim budžetom i gotovo posve od recikliranih materijala. Rašić+Vrabec nagradu su preuzeli virtualno, s obzirom na to da je dodjela koja je trebala biti održana u Portlandu otkazana radi pandemije.
Izložba “Gledam dodirom” omogućuje videćim osobama da dožive svijet slijepih na vrlo intenzivan način.
Na izložbu u galeriji “Vjekoslav Karas” u Karlovcu posjetitelji ulaze kroz tamnu sobu i na nekoliko minuta osjete što znači ne vidjeti. Mnogi se zapitaju kako je stalno živjeti na taj način, pa se odluče proći cijeli postav izložbe s povezom preko očiju. Pri tome mogu dotaknuti i opipati baš sve izloške na “Gledam dodirom” - od radova učenika iz Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek pa sve do umjetničkih djela poznatih hrvatskih kipara i dizajnera: R. Frangeša-Mihanovića, Koste Angelija Radovanija, Vanje Radauša, Vojina Bakića, Dušana Džamonje i Branka Ružića te grupe Numen.
Niti jedan rad nije bio izložen na zidu jer slijepi i slabovidni ne kreiraju slike, skulpture, reljefe i crteže stojećke, već stvaraju sjedeći za stolom.
Najlakše im je raditi na ravnoj plohi, zato su svi izlošci, pa i legende koje su ispisane na Brailleovom pismu, izložene uz radove učenika na ravnoj plohi, kako bi bili dostupniji za dodirivanje.
Kroz postav vas vodi 80 metara dugački crni postament u obliku meandra, koji ujedno olakšava kretanje slijepima kroz prostor. Na njemu su izloženi radovi slijepih autora, a za osvjetljenje su dosjetljivo napravljene “sonde” od obojenih vodovodnih cijevi. Svaka “sonda” osvjetljava po jedan učenički rad dajući svakome poseban značaj.