Ovog ljeta Siniša Labrović proveo je devet dana u ormaru i iz njega uopće nije izlazio. Tamo je spavao, jeo, obavljao nuždu, čitao. Ormar se nalazio na jednom ljubljanskom raskrižju, a uživo je, na internetu, prenošeno kako je umjetnik živio u tom skučenom prostoru površine tri puta dva metra. Performans se odvijao u sklopu Festivala mladi lavovi. "Baš sam se lijepo odmorio", kaže Labrović koji se iz Berlina, u kojem živi već više od dvije i pol godine, na kratko vratio u domovinu koja mu, veli, uopće ne nedostaje.
Drago mu je kad mu kažemo da on ipak manjka na ovdašnjoj sceni. "Fale mi neki ljudi, lokacije, sada sam bio u zavičaju i htio sam se baciti niz Cetinu da s njome tečem sve do Omiša, no nimalo mi ne nedostaje ovdašnje društvo", kaže Labrović koji je upravo sudjelovao na izložbi "Umjetnost približavanja" u sklopu Dana srpske kulture u Zagrebu gdje je izložio djelo "Bez naziva". "I ja želim biti suvremeni umjetnik pa sam tako i nazvao svoj novi rad", sa smijehom objašnjava Labrović koji je izložio hrpu odjeće na čijem je vrhu zlatno obojan televizor da izgleda poput ikone. Na ekranu pak vidimo mladu ženu koja plače, no s vremenom se ipak smiruje.
Iako se berlinskoj umjetničkoj sceni nije niti približio, kaže da je vrlo zadovoljan svojim životom u tom europskom velegradu gdje je otišao sa suprugom Snježanom Klarić. "Ako se ne uspijem probiti, to će se sasvim sigurno moći shvatiti kao moj neuspjeh, no to me ne uzrujava. Volim svoj život u Berlinu", kaže Siniša. Vanja Juranić snima dokumentarac "Budi realan, traži nemoguće" o berlinskim danima Siniše Labrovića i njegove supruge. Također, Siniša se ovoga ljeta okušao i na filmu - glumio je rimskog legionara u filmu Simona Bogojevića Naratha "Illyricvm". Nekako se filmska krijera doista čini kao logičan nastavak provokativne umjetnosti (i života) Siniše Labrovića.