Kada sam pisala o 35. Salonu mladih, nedavno otvorenom u HDLU, navela sam i kako je šteta da se teme za Salon zadaju godinu dana ranije, jer se u ovoj godini toliko toga dogodilo da se tema Milenijalci, koliko god puna potencijala, više nije činila u skladu sa zbivanjima oko nas.
Salon mladih, srećom, ove godine ima i dvije "spin off" izložbe, na kojima su djela onih umjetnika mlađe generacije, a koja nisu tematski određena. Odvija se u zagrebačkim galerijama Forum, Canvas i Šira. Izlaže tridesetak autora.
Najviše me oduševio Petar Popijač, i inače jedan od najzanimljivijih, ako ne i najzanimljiviji kipar ove, mlađe generacije, već dulje vrijeme prisutan na sceni. Popijač je u izlogu Galerije Forum u Teslinoj ulici postavio tehnički, čini mi se, poprilično kompliciranu instalaciju koja direktno komentira današnju situaciju. Napravio je kapsulu, unutar nje postavio skulpturu (lutku) čovjeka te nekoliko stvari koje su potrebne za život u samoizolaciji.
Budući da je u kapsuli, opasnosti od virusa nema pa je taj čovjek skinuo masku, odložio je pokraj sebe, i odmara se u toj svojoj komori za hibernaciju. Izoliran je, sam, iako izložen pogledima svih prolaznika po Teslinoj ulici. Povremeno će na mobitelu pogledati što se zbiva u vanjskom svijetu, na mobitelu su ispisane riječi kao što je lockdown i slično. Popijačeva je priča čisti "Matrix": preko VR naočala umjetnikov će protagonist i putovati, i odlaziti na posao, i čekati uputstva za to kako se ponašati u ovoj novoj stvarnosti.
Iznenađeni prolaznici
Umjetnik je u instalaciju postavio senzor koji se pokrene kad netko prolazi pokraj izloga, pa čovjek u kapsuli mehanički pokreće glavu i jednu ruku. Ako ste slučajni prolaznik, to će vas iznenaditi. Sam umjetnik tumači simboliku ovog rada među ostalim frustracijom suvremenog čovjeka, koju liječi među ostalim i kratkoročnim rješenjima u vidu instant terapija.
Predlaže i tom čovjeku da se bavi primarnim djelatnostima, kako ga neproduktivnost ne bi držala u kapsuli. Inače ne volim baš čitati objašnjenja pojedinih umjetnika uz radove, jer često ta objašnjenja budu banalnija od samog rada, no Popijač je sve to dobro razradio, osim te naivnosti o povratku primarnim zanimanjima kao temeljnom izvoru prihoda.
Podsjetimo kako je na prethodnom Trijenalu kiparstva ovaj umjetnik izložio rad u kojemu je, koristeći posebnu smjesu za modeliranje pod vodom, ronio i oblikovao svoja djela u stanju "neutralne plovnosti", odnosno bez gravitacije, nazvao ih je "Skulpture u neutralnoj plovnosti". Popijač je, u svakom slučaju, kategorija za sebe.
U galerijama Forum, gdje izlaže Popijač, i Canvas, izložba je čija je kustosica Anita Ruso, a naziv je "Situacija", prema nazivu prvog Salona mladih održanog 1968. u Umjetničkom paviljonu, bez žiriranja, a među umjetnicima koji su Salon inicirali bili su i pripadnici poznate grupe Biafra.
Na ovoj su izložbi ili oni umjetnici koji se nisu prijavili na sam Salon, ili nisu korespondirali s temom pa ih nisu primili, tako da se djelomice preklapa i s Antisalonom koju u Medici vodi ekipa oko Stipana Tadića i Vladimira Tatomira. "Situacija", tumači Anita Ruso, teži stvoriti sveobuhvatniju sliku o stanju umjetničke produkcije u Hrvatskoj, od Salona kojemu je tema zadana.
Neobična tehnika
U Galeriji Forum sliku "Modra žirafa" izlaže Emanuela Lekić. Dio je to njezinog posljednjeg ciklusa posvećenog noćnim šetnjama. Ovu smo umjetnicu upoznali dok je slikala lica kolega iz svojih školskih klupa, različite emocije iz dana školovanja, ciklusu koji je bio poprilično zapažen. Novi su radovi dobrodošla promjena i korak unaprijed. Spomenimo i Natašu Vuković, čija je slika "Dijamant" nastala u tehnici ulja i epoksila na platnu.
Tara Beata Racz diplomirala je psihologiju pa slikarstvo, a znala je govoriti o tome kako ju zanima da u umjetnosti prikaže emocije, odnosno energetska polja u susretima ljudi. Često bi to činila kolorističkim radovima, u kojima bi znalo biti svega, naprosto, previše. Ovaj put je stišanija, izlaže monokroman rad "Plesanje sa sjenama" nastao u neobičnoj tehnici, otpadnog motornog ulja na juti. Luka Kušević ime je kojeg hvale mladi kustoski kolege, kolorit je njegovih slika snažan.
Za neke umjetnike, inače, koji su dulje vrijeme prisutni na sceni, nisam mislila da su mlađi od trideset pet godina. Jedna od njih svakako je Ida Blažičko. Iako je ona najjača u javnim instalacijama, i u tome joj kod nas nema premca, vrijedi svakako pogledati i njezinu skulpturu u Galeriji Canvas. U ovoj galeriji, vrijedi istaknuti, izlaže i Vid Barić, književnik i novinar Jutarnjeg, fotografije koje je snimio na nekoliko partyja.
Petra Slobodnjak u ciklusu "Rasprodaja" izlaže fotografije snimljene na divljim odlagalištima u Zagrebu. Fotografirala je krupni otpad koji čini mahom kućni namještaj – komode, stolice, fotelje, stolovi, ormari… koje njihovi vlasnici nizu znali, nisu mogli ili pak nisu htjeli na primjereni način zbrinuti. Radovi ove umjetnice i Popijača gotovo jedini na izložbi nisu eskapizam.
Nažalost, fotografija je malo i na Salonu i oko njega, ranije su, čini mi se, češće izlagali ovaj medij, posebno diplomante s ADU.