Ana Knifer, kći jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća - Julija Knifera, na svome je profilu na Facebooku podijelila slike koje otkrivaju šokantno, derutno stanje ateljea majstora prepoznatljivog po motivu meandra. Progovorila je, naime, o neuspjeloj obnovi stana nakon potresa, a prisjetila se i života u njemu.
"In memoriam Amruševa 13 ili kako je propala obnova. Sjećanja na stan, atelje i obitelj, obnovi unatoč.
Ovako izgleda atelje Julija Knifera pet godina nakon potresa, a pred sam završetak obnove.
Atelje se nalazi na zadnjem katu zgrade, upravo su zadnji kat i krov bilo najoštećeniji. Projekt obnove, međutim, nije uključio obnovu krova. U stanu ispod mene sanirali su vlagu na plafonu, kod mene plafone nisu niti taknuli. Pregradni zid činila je drvena stijena posebno projektirana za taj stan 60-ih godina, radilo se o vrlo specifičnom dizajnu koji je pod svaku cijenu trebalo sačuvati. Ni taj pregradni zid nije ušao u projekt i sada će ga biti nemoguće vratiti jer je podignut nivo poda, na što nisam bila upozorena", piše Knifer te nastavlja:
"U taj smo se stan useli 1975., dotada smo živjeli u garsonjeri, tata je radio u kuhinji. U nekoliko je navrata tražio atelje od SIZ-a za kulturu, ali njegove reference izlaganja po cijelom svijetu nisu bile ništa u odnosu na ocjene netalentiranih politički angažiranih tzv. umjetnika. Ovaj put je uspio samo zato jer je ponudio vlastiti stan za stanarsko pravo zapuštenog stana od 60 kvadrata na 4. katu bez lifta. Ne moram ni napomenuti da smo taj stan otkupili kada se otkupljivalo, ali nisu nam umanjili cijenu iako su roditelji dali 30 kvadrata stana koji je bio privatno vlasništvo".
Do odlaska u Pariz to je bio stan u kojem smo živjeli, ali i atelje u kojem je tata radio koliko je mogao te primao posjetitelje. Još nekoliko je puta slao molbe za atelje, htjeli su obnoviti tavan susjedne zgrade, SIZ je odobrio, ali susjedi nisu dozvolili. Prvi atelje Knifer je dobio od grada Pariza 1993. u svojoj 70-oj godini. Devedestih sam u stanu živjela ja. Roditelji su dolazili i odlazili. Stan se pomalo pretvorio u skladište tatinih radova, a u njemu se nalazila i cjelokupna zagrebačka arhiva. Kroz stan su prošli svi relevantni umjetnici, kustosi i teoretičari koji su posjećivali Zagreb.
Na sam dan potresa u stanu je trebao biti jedan francuski teoretičar suvremen umjetnosti. Srećom ga je u putovanju spriječio lockdown jer na krevetu na kojem je trebao spavati, nakon potresa zatekli smo gromadu cementa.
Ne znam tko je kriv za ovakvu situaciju, ali namjeravam to doznati".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....