"Skulptura Švapski Bog Otac Ernesta Barlacha iz 1922. godine fatalno je stradala tijekom zagrebačkog potresa 2020. godine. Kako je izrađena od vrlo osjetljivog materijala, smeđe kamenine, razbila se u više stotina komada", pojašnjava Petra Vugrinec, kustosica Klovićevih dvora. Riječ je, naime, o umjetnini iz zbirke Đure Kokše, jednom od najvažnijih djela u zbirci. Na prvi pogled činilo se nemoguće, no restauratori su u potpunosti uspjeli spasiti ovo djelo, i sada se može vidjeti na izložbi u Galeriji Klovićevi dvori čija je kustosica Danijela Markotić.
Kako navodi Petra Vugrinec iz Klovićevih dvora: "Strastveni kolekcionar Đuro Kokša ugledao je u časopisu Kunst und Kirche, br.3., iz 1985. godine oglas u kojem se prodavala skulptura. Kako nije imao dostatna sredstva za nabavku skulpture jednog od najpoznatijih umjetnika njemačkog ekspresionizma, obratio se berlinskom biskupu, kardinalu Joachimu Meisneru, te ju je uz njegovu pomoć i kupio, i to u Galeriji Huber & Reichard u Offenbachu za 8900 tadašnjih njemačkih maraka. Djelo pripada korpusu Barlachovih čuvenih lebdećih skulptura, a prikazuje dugobradog Boga Oca raširenih ruku u širokoj halji oštrih površina." Ovo malo kiparsko remek-djelo iz biskupove donacije restaurirano je sada i sačuvano za buduće generacije.
Slična se skulptura, iz iste serije, nalazi u londonskoj galeriji Tate Modern. Ernest Barlach, podsjetimo, bio je njemački ekspresionistički kipar i pisac. Za vrijeme Prvog svjetskog rata zalagao se za rat, no sudjelujući u njemu, promijenio je stav. Tako da je uoči Drugog svjetskog rata radio isključivo antiratne skulpture, mnoge od njih su nacisti uzeli i označili kao "degeneriranu umjetnost", kao i kod mnogih drugih velikana razdoblja.
Samom Barlachu zabranjen je kiparski rad, a članstvo u umjetničkim akademijama otkazano. To se odbijanje odražava u njegovim posljednjim radovima prije smrti od zatajenja srca 24. listopada 1938. u Rostocku, Mecklenburg.
Inače, kako se navodi uz izložbu u Klovićevima, priča je sljedeća: "U jeku rata, 1942. godine, mladi budući svećenik uspijeva ishoditi dozvole za odlazak iz Hrvatske u inozemstvo: Rim. U tom će gradu započeti svoje kulturno djelovanje i izgraditi umjetničku zbirku koja prema zadnjem popisu broji više od 700 djela." Povod je izložbi stotinu godina od rođenja zagrebačkog biskupa, teologa, filozofa, povjesničara, kanonista i sakupljača i dugogodišnjeg rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu te utemeljitelja zbirke umjetnina. Zbirka biskupa Đure Kokše pohranjena je na Kaptolu gdje se čuva uz brojne druge umjetničke vrijednosti Zagrebačke nadbiskupije.
Tijekom svog života i rada biskup Kokša prikupljao je umjetnička djela brojnih domaćih i stranih majstora iz različitih umjetničkih razdoblja u rasponu od pet stoljeća, od međunarodnih umjetnika, do domaćih, poput Ivana Meštrovića, Joze Kljakovića, Mate Celestina Medovića, Vanje Radauša, Gabrijela Jurkića i Jurja Škarpe pa sve do radova njegovih zemljaka, prvaka hrvatskog naivnog slikarstva Generalića, Rabuzina i Lackovića.