Majstor apstrakcije

Slavni slikar Sean Scully zagrebačkom je muzeju donirao sliku vrijednu više od pet milijuna kuna

Sean Scully u MSU je osobno predstavio svoj rad

 MSU/Damir Žižić
Sliku ‘Wall Landline Pool Dusk‘ poklonio je zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u kojem mu se održava retrospektiva

U srijedu je u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena retrospektiva Seana Scullyja, jednog od najvećih živućih umjetnika i najznačajnijih majstora apstrakcije koja donosi presjek njegovog stvaralaštva od samih početaka, 60-ih godina 20. stoljeća, sve do danas uključujući i neka kapitalna djela. Scullyjevi radovi na tržištu postižu cijene od milijun pa čak i dva američkih dolara, za koliko je prodana slika "Song", u njujorškom Sotheby‘su 1998. godine, stoga je doista bila velika gesta samog slikara koji je nazočio otvaranju svoje zagrebačke izložbe, kada je odlučio pokloniti jedno svoje djelo MSU. Riječ je o slici pod nazivom "Wall Landline Pool Dusk" ("Zid zemljolinija bazen suton") iz 2022. godine, ulju na aluminiju dimenzija 215 X 109,5 cm čija je vrijednost odnosno iznos na koji je osigurana, 780 tisuća dolara što je oko 5 milijuna i 600 tisuća kuna. Scullyjeva donacija time postaje i jedna od najvrednijih umjetnina u MSU-u uz Kožarićev atelje, Kniferov Meandar u kut, Narančastu ekstenziju Jesusa Raphaela Sota, Mušku kupelj Katarzyne Kozyre i Vasarelyjev Barson. Sveukupna vrijednost radova na izložbi, inače, iznosi nešto više od 28 milijuna dolara.

Scully se etablirao u New Yorku početkom osamdesetih godina radovima na tragu minimalizma. No kako je objasnio u više navrata on je europski umjetnik, rođen u Irskoj, odrastao u Londonu te je smatrao da bi američki minimalizam trebao humanizirati, vratiti mu sadržaj i figuru, sve ono što su mu tamošnji umjetnici oduzeli kada su "oteli" suprematizam i amerikanizirali ga. U svojim djelima ovaj slikar prkosi minimalizmu unoseći u njegove rigidne, geometrijske forme emociju, metaforu, figuru, prostorni odnos.

"Ako sa slike odstranite figuru – kuću, drvo, što god – oduzimate i reprezentaciju i stvarate odsutnost. Međutim, nije moguće stvoriti odsutnost unutar ljudskog bića... ne možemo promijeniti ljudsku potrebu za narativnom reprezentacijom, za vezom sa svijetom, senzualnošću, i tako dalje. Sve te stvari koje povezujemo sa sadržajem", objasnio je umjetnik svojedobno.

Slika koju je donirao MSU ima evokativan naziv koji kod promatrača budi asocijacije i reference, a sadrži jedan od ključnih motiva koji se od početka 80-ih pojavljuje u Scullyjevim djelima - prozor, pravokutnu formu umetnutu u kompoziciju sačinjenu od sustava pojaseva tzv. scullyjevskih pruga po kojima su njegova djela prepoznatljiva. Prozor ima, dakako, kao i svi motivi u njegovom slikarstvu posebno značenje. Umjetnik je o tom fenomenu govorio 1989. godine: »Uvijek sam mislio o umecima u mojim slikama kao o figurama, umetnutim ili izrezanim iz konteksta – njihovim osobnim krajolicima. Tijelima koja ostaju. Prozor je obećanje, poput vrata. Zahvaljujući prozorima i vratima, fasada nije posve nemilosrdna. To je ono što humanizira zid.«

image

Sean Scully: "Zid zemljolinija bazen suton"

Motiv prozora u Scullyjevu djelu pobija ujedno i iluzionizam i apstrakciju, smatra autor retrospektive Dávid Fehér. "S druge strane, apstrakcija spektakla suprotstavljena je konkretnosti iskustva. Na poznatu izjavu Franka Stelle koja glasi »ono što vidiš je ono što vidiš«, Scully bi mogao jednostavno odgovoriti s »ono što vidiš je ono što osjećaš«. Na izložbi se među ostalim mogu vidjeti i slike s crnim prozorima u formi Maljevičevog kvadrata, koje je Scully naslikao za vrijeme pandemije, a simboliziraju stanje u kojem se čovječanstvo u tom trenutku nalazilo. ""Naravno, postoji ta refernca na Maljeviča, no ono što sam učinio je da sam stavio njegov crni kvadrat u pejzaž odnosno u jedan scullyjevski krajolik. Taj kvadrat kao da ga je blokirao, on nema prošlost, niti budućnost jer tako smo se nekako i osjećali tijekom pandemije, nismo znali koliko će sve skupa biti loše", rekao je u razgovoru za Jutarnji list.

image

Poznati slikar u društvu ravnateljice MSU Zdenke Badovinac

MSU/Damir Žižić

Scullyjeva zagrebačka retrospektiva pod nazivom "Putnik" zaključna je, četvrta, postaja izložbi koje su započele umjetnikovom retrospektivom u Muzeju likovnih umjetnosti - Mađarskoj nacionalnoj galeriji u Budimpešti, a nastavile se u atenskom muzeju Benaki i u Muzeju moderne umjetnosti u Bologni (MAMbo), a ostvarena je zahvaljujući partnerskoj podršci Kerlin galerije iz Dublina.

"U vrijeme nesigurnosti, krize i štednje primjer je to koji govori koliko je važno upravo ulaganje u kulturu, dijeljenje zajedničkih vrijednosti i, dakako, suradnja među akterima umjetničke scene. Svega toga ne bi bilo bez velikodušne posudbe antologijskih radova iz ateljea Seana Scullyja", ističe ravnateljica MSU-a Zdenka Badovinac.

"Dávid Fehér predložio je kustosicama MSU-a gostovanje Scullyjeve izložbe u Zagrebu u veljači 2020., nekoliko dana prije pandemije. Svijet se od tada preokrenuo naglavce, i to nekoliko puta, a budućnost nikad nije bila tako neizvjesna. Iz tog vremena straha, tjeskobe i zatvorenosti mogli smo naučiti koliko je važna prisutnost drugog, dodir, toplina i bliskost. A sve to potrebno je i za doživljaj umjetnosti: izravno iskustvo djela, ne samo vizualno, nego i tjelesno – ulazak u plohe slike. Priče i sjećanja Seana Scullyja, njegovo »emotivno slikarstvo« – kako ga je sam nazvao – može nas vratiti bitnome: susretu sa sobom i drugima. Baš kao što on kaže da »koristi jezik univerzalnog da bi učinio nešto osobnim«, promatrač može od osobnog doći do univerzalnog: humanizma i empatije, okosnice slikarove poruke svijetu".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2022 09:58