Poznat među umjetnicima kao svjetski putnik, koji je živio od SAD-a do Izraela, zagrebački slikar Toni Franović zadnjih se godina skrasio u Legradu. Tu je, na granici s Mađarskom gdje se spajaju Mura i Drava, na imanju koje je izgradio vlastitim rukama, ostvario svoj životni san - da živi i stvara u skladu s prirodom. U živopisnom ambijentu okružen vrbama, ali i sa stotinjak patki, guski i kokoši, četiri koze i četiri psa te velikim vrtom u kojem je ribnjak, također njegovih ruku djelo, Franović i dalje neumorno slika, a njegovi recentni radovi ovih se dana mogu vidjeti u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Dugo Franović nije izlagao u rodnom gradu pa je ovo na neki način njegov povratak na zagrebačku scenu s koje je toliko godina izbivao, ali joj se uvijek i vraćao. A iz svog legradskog ateljea Franović je za ovu svoju zagrebačku izložbu, koju je naslovio "Vrt", donio dvadesetak platna većih i srednjih formata u njegovom prepoznatljivom stilu.
I dalje vjeran pejzažu Franović u novom ciklusu slika svoja "mjesta", za koja je vezan bilo porijeklom ("Grižane") ili koja su mu važna iz nekog razloga - Koprivnička sinagoga gdje su mu se vjenčali djed i baka, drveni brod u Crikvenici gdje je provodio ljetne praznike kad je bio dijete, roditeljska kuća u Zagrebu. Puno je tu motiva i iz kraja u kojem trenutno živi, pogleda na Dravu i oko Drave, na Muru ili kroz prozor na guske oko kuće.
No, uvijek je to ona franovićevska poetika - bile to Grižane ili Legrad, a nekada su to bili Meksiko i Tel Aviv gdje su ga život ili posao odvukli u nekom trenutku - intenzivne boje, ona chagallovska paleta, koju je prigrlio još u svojim počecima i dalje razrađivao, one crne konture u kojima se naziru obrisi predmetnog svijeta i na koncu ta jedna mistika na granici figuracije i apstrakcije koja Franovića nedvojbeno i dalje svrstava u vrh naših suvremenih pejzažista.
"Iako me mnogi povezuju s ekspresionistima, ovo su čiste impresije, pa čak bi se usudio reći plenerizam. To su neposredno po dojmu slikane slike“, kaže Franović i pokazuje rad koji je nastao, kako otkriva, u svega desetak minuta. Možda će netko tko se nije susreo ranije s njegovim slikama pomisliti da je odvojen od trenutnih struja i trendova, no upravo tom svojom dosljednošću osigurao si je vrlo specifičnu i posebnu poziciju na domaćoj sceni.
Ne treba zaboraviti da je Franović proizašao sa zagrebačke Likovne akademije, čiji je đak i gdje je na koncu predavao sve do 2004. godine te da se u njegovim slikama oduvijek osjeća i zagrebačka slikarska tradicija, Herman recimo. Iva Körbler, koja potpisuje predgovor ovoj izložbi, uočava pak da je u novoj Franovićevoj seriji slika u cijelosti vidljiv utjecaj njegovog života i slikanja na imanju u prirodi.
Kad je riječ o njegovoj biografiji, zanimljivo je da je prvo studirao medicinu, no nakon tri godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je diplomirao 1990. godine. Tri godine kasnije, 1993., zaposlio se na Arad Arts’ Project u Aradu gdje je predavao slikanje u prirodi da bi iduće godine 1994/95. boravio na “American University, Wesley Theological Seminary” u Washingtonu, gdje je predavao duhovnost umjetnosti.
Krajem 1995. vratio se u Zagreb i zaposlio na mjestu mlađeg asistenta na katedri slikanja i crtanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je predavao crtanje akta i slikanje u prirodi sve do 2004. godine. Gostovao je kao predavač i na Kresge Academic Center u Washingtonu, School of Visual Arts u New Yorku i Bostonskom sveučilištu. Od 2013. godine profesor je na koprivničkom Sveučilištu Sjever.