Pišući o posljednjoj izložbi Lidije Šeler, napisala sam kako bih, da sam ja umjetnica, slikala nekako poput nje. Naravno, potpuno je nerelevantno za likovnu kritiku, no kasnije se uspostavilo da smo rođene isti datum.
Na taj isti datum rođen je i redatelj Ingmar Bergman, kojemu je ova umjetnica na neki način i posvetila izložbu, netom otvorenu u Studiju Galerije Josip Račić. Naziv je izložbe "Krici i šaputanja", prema Bergmanovom filmu iz ranih sedamdesetih godina. Temeljne su teme koje se provlače kroz film one vjere i oprosta, a glavne su protagonistice žene, tri sestre koje žive u vili iz 19. stoljeća. Dominantna je boja crvena. Jedna se od slika koje se mogu pogledati na izložbi upravo i zove "Crvena". Nije umjetnica odmah, u prvom trenutku, niti prepoznala ovu asocijaciju, no malo po malo, gledajući sliku u nastajanju, prisjetila se filma kojeg je nekoć voljela. Podsvijest uistinu pospremi mnogo toga za nas, a na slikarskom je platnu možda ta podsvijest i najvidljivija. Preko ove slike umjetnica ispisuje i riječi "Krici i šaputanja". Izložene su tri slike povećih dimenzija, četiri metra, riječ je o diptisima, odnosno, o triptisima. Njezine su geste jake, moćne, toliko da tri slike posve preuzimaju prostoriju, dominiraju njom.
Lidija Šeler jedna je od najbolje čuvanih tajni hrvatske umjetnosti, no to je njezin izbor, ne gura se u prvi plan, po strani je, ne nameće se. No, to ujedno i ne znači da njezin rad nije prepoznat, dapače, naći će se njezina djela u nekima od vodećih galerija, zvat će ju puno po vani, putovat će, izlaže od 1986. godine i boravi na studijskim putovanjima u Indiji na "Faculty of Fine Arts" u Barodi, u Francuskoj na "Cité Internationale des Arts" u Parizu, te u Portugalu, Kini, Kubi, Izraelu, Indoneziji, Japanu i brojnim drugim zemljama.
Kustosica je izložbe Romina Peritz, a može se pogledati do 9. siječnja.