Nisam jednom pisala o fotografijama Pave Urbana, pisala sam mnoštvo puta, samostalno ili u širem kontekstu ratne fotografije, i nadam se da ću imati prilike o njegovu opusu pisati barem još toliko. No, svaki put, iznova, iznenadim se koliko su moćne bile te fotografije koje je snimio 6. prosinca 1991. godine. To su neke od najboljih ratnih fotografija ikada koje su nastale na ovim prostorima. Snimajući te je fotografije i poginuo.
Umjetnička galerija Dubrovnik ove godine izložbom nazvanom "Prizori tame" obilježava trideset godina od pogibije Pava Urbana i trideset godina od napada na Dubrovnik. Riječ je o dvadeset tri fotografije koje i pripadaju dubrovačkom muzeju, dio su Zbirke moderne i suvremene umjetnosti.
Urban je snimao uplašene ljude po skloništima, fotografija je crnobijela. Snimao je, potom, iz pozicije Vrata od Ploča perspektivu Straduna s nasuprotnim Vratima od Pila. U prvoj snimci ne događa se ništa, na sljedećoj je, u dnu Straduna vatra i eksplozija. Posljednja je fotografija ujedno i zadnja koju će za života snimiti. Bile su mu dvadeset tri godine.
Kustosica izložbe je Petra Golušić, a u sklopu se izložbe pokazuje i dokumentarni film o ovom autoru, nesuđenom pomorcu, kojemu je u biografiju upisano i da je bio službeni fotograf Dubrovačkih ljetnih igara 1991. godine, student Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, ratni reporter za Dubrovački vjesnik i Slobodnu Dalmaciju.