Godinu i šest mjeseci splitski je umjetnik Feđa Aaron Bučić izrađivao 39 predmeta, točnije 39 komada nakita, pretežno ogrlica, koje će predstaviti na izložbi u Zagrebu. Naime, njegovi će unikatni radovi biti izloženi od 1. do 23. prosinca u hotelu Palace.
Inače, limitirana kolekcija nakita Elkana: Gdje istok susreće zapad ima povijesnu i umjetničku vrijednost jer su komadi uglavnom izrađeni od dvije tisuće godina starog rimskog stakla.
To drevno staklo pronalazi se arheološkim iskapanjima na području mediteranskih zemalja, osobito današnjeg Izraela.
- Tamo sam pronašao materijal i za svoju kolekciju Elkana - govori nam Bučić. Izrael jedini legalno prodaje arheološke nalaske, a na ovaj način tom je zaboravljenom materijalu dana nova vrijednost.
- Staklo se u starom Rimu isprva koristilo za izradu posuda, i to tehnikama nanošenja stakla oko pješčane jezgre, lijevanja u kalupe i prešanja staklene sirovine, te je bilo dostupno samo bogatima.
Procjenitelj nakita
No, stoljeće prije Krista otkrivena je tehnika puhanja stakla. Ta je tehnološka prekretnica omogućila masovnu proizvodnju staklenih predmeta, a vrhunac se bilježi u doba cara Augusta kad su staklo koristili svi društveni slojevi u svim prilikama.
Ovo što ja koristim u nakitu su otpaci izraelskih radionica uporabnih predmeta koji su se izrađivali od rimskog stakla. Dijelovi čaša i vaza sada su u nakitu, a od stajanja u zemlji dogodile su se i neke kemijske reakcije zbog kojih je staklo mijenjalo boju, listalo se... Staklu sam dopustio da bude u svojoj formi i oblikovao ga u srebru na način kako su to radili naši zlatari od 9. do 21. stoljeća. To je i svojevrstan hommage zlatarima - objašnjava nam umjetnik.
Za svoje ogrlice koristio je i brušeno poludrago kamenje iz Indije te vunu.
- Nekada su za ogrlice koristili metal, vunu, kožu i tetivu od životinje. Ja najčešće vunu - napominje Bučić.
Dodajmo i da će izloženi komadi nakita biti na prodaju. I to po cijeni od 750 do 1200 eura.
Inače, Feđa Bučić temelj je svojeg umijeća stvarao u Klesarskoj školi u Pučišćima na Braču, Višoj školi za drago kamenje u Amsterdamu i višegodišnjim radom uz majstore zlatare u Splitu, Amsterdamu i Jaipuru.
Iz Hrvatske je prvi put otišao 1993. godine. Školovanje ga je odvelo u Amsterdam, a ondje se kasnije zaposlio kao procjenitelj i poslom otišao u Indiju.
Klesarska radionica
- Oduševila me tamošnja ljudska toplina i dobrota. Tamo je svatko čovjek. Nitko vas ne pita koje ste vjeroispovijesti ili nacionalnosti. Važno je samo kakav ste čovjek. Ako imate dobre namjere i dobar ste čovjek, svugdje ste dobrodošli, a ako ste pak loš, žele vam pomoći da se promijenite - govori nam Bučić što ga je odvelo u Indiju. Nije izbrojao koliko je puta bio na tom kraju svijeta.
- Odlazim najmanje dva puta godišnje i ostajem po mjesec dana. Imam ondje prijatelje i ne spavam po hotelima, već kod njih. Tamo je moj drugi dom - napominje Bučić.
U Nepalu se brzo uključio u humanitarni rad pa je još od 1996. godine u vijeću jedne škole za siromašnu djecu. I u Splitu je radio godinama sa štićenicima splitskog Centra za odgoj i obrazovanje “Juraj Bonači” te pokrenuo nagrađivanu klesarsku terapeutsku radionicu za osobe s posebnim potrebama.
Dok je boravio u Nepalu, još 1995. godine, gradila se katedrala u Katmanduu, a on je od bračkog i nepalskog kamena izradio križ koji stoji na toj katedrali. Bučić je, osim toga, i jedan svoj rad darovao papi Ivanu Pavlu II. kad je boravio u Splitu. - Bilo je to poslijeratno vrijeme. Trebao nam je mir duše pa sam od kamena iz Međugorja, gdje je Kraljica mira, izradio i oblikovao krunicu i darovao je Papi - prisjeća se Bačić.