Javnim se spomenicima bavimo u posljednje vrijeme isključivo kroz negativnu percepciju, kada postanu ruglo, karikatura sami sebe ili u raspravi pripadaju li natječaji arhitektima ili kiparima.
Rjeđe pišemo o pozitivnim primjerima, kojih je puno manje, npr. spomenik Gordanu Ledereru Petra Barišića i NFO-a na brdu Čukur ili nekoliko spomenika kipara Alema Korkuta od Karlovca pa nadalje, te još njih nekoliko.
Najnoviji je takav pozitivan primjer upravo završen natječaj u Lovasu, za Spomen područje Minsko polje, a za koji su nagradu dobili kipari Bernarda i Davor Silov i Kristina Rogić u suradnji s kiparicom Božicom Deom Matasić.
Riječ je, dakle, o uređenju bivšeg minskog polja na ovoj lokaciji, predsjednik je žirija bio Antonio Grgić, koji je trenutačno na doktorskom studiju u Grazu upravo na temu spomenika. Brisanje granica između disciplina, arhitekture i skulpture, privuklo je žiri ovom radu, ali i njegove pročišćene forme. Nekoliko smo puta pisali može li se napraviti kvalitetna javna spomenička plastika. Očito da se može, pokazuje i ovaj najnoviji primjer.