Stanko Abadžić je u prikazivanju Pariza uspio pobjeći od klišeja

Stanko Abadžić snima nostalgične fotografije, na njima je obično sjetan pojedinac, postavljen u odnos s arhitekturom grada. Prizori su crno-bijeli, gotovo grafitni.

Hladan zimski dan

Dojam praznog grada postiže snimajući gradske ulice u praskozorje, bilježeći u svitanje trgovce pred vratima svojih dućana ili prolaznike u hladan zimski dan kad se rijetki odluče izaći na ulicu. Satima hoda snimajući željene prizore koji izgledaju kao da su zabilježeni u dalekoj prošlosti. Nova Abadžićeva monografija, koja je izašla u izdanju Disputa, za temu ima francusku prijestolnicu (“Pariz, skice za portret grada”). Bilježio je i Berlin, Zagreb i Prag. Ono u čemu Abadžić uspijeva je u svakom od ovih gradova pobjeći od klišeja. No, Pariz je grad u kojemu čak ni on ne može pobjeći od gužve, pa osim in...