Zagreb, svibanj 2013. Nije me u prvi tren prepoznao kada sam se pojavila na vratima njegova stana na zadnjem katu zgrade u Tenžerinoj ulici. Ali znao je zašto sam došla, a možda se i pravio da zna. To neću nikada doznati. Ponudio me viskijem Old Smuggler i dalje je sve bilo kao da se znamo oduvijek.
Neka on izabere teme za ovaj razgovor. Nije imalo smisla, mislila sam, prisjećati se našeg popodnevnog čaja u hotelu Grande Bretagne na trgu Syntagma u Ateni, na koji bismo išli nakon što smo od jutra postavljali izložbu koju je činio samo jedan eksponat od srebrne folije. Motali smo je satima, a on je davao upute. Komentiranje živopisnih gostiju luksuznog, ali i pomalo dekadentnog hotela bila nam je jedna od glavnih i omiljenih zabava dok smo sjedili zavaljeni u kičaste fotelje. Razgled...