Na jednoj je slici svećenik s malenim djetetom za stolom, dijete možda ima nepunih godinu dana, no u ruci drži cigaretu, dok ga svećenik ponosno gleda, hranu im servira žena u konkretnijim godinama čije su grudi otkrivene, a na tanjuru im je servirala -štakora. Sve, pri tom, iza televizora gleda majmun. Veš je obješen u stanu, koji je posve šaren.
Teško je objasniti što se sve zbiva na pojedinoj slici Mirze Čizmića, ovo je umjetnik koji se ne boji pretjerivanja, nadrealizma, teatralnosti, groteske, boje, oblika, motiva. Čizmić je umjetnik iz Sarajeva, koji svoju karijeru već godinama gradi uspješno u Helsinkiju, a u Galeriji Poola u Puli, izložio je slike pod nazivom "Equilibrium Part II". Tehnički iznimno slika, a što se tiče motiva, jedna je to od provokativnijih izložbi ove godine kod nas.
Djelomice me podsjeća na ono što kod nas radi Josip Tirić, kada je riječ o groteski, a djelomice Pavle Pavlović, kada je riječ o nadrealnom. Na slici "Sretan rođendan moj imaginarni prijatelju" pak, dječak čije je lice nalik klaunu, slavi rođendan i puše svjećice na torti, iza njega je postarija žena možda baka, do bake je naga stražnjica koju tuče, u pozadini je mačak. I ovdje je boja i motiva puno, kao da je prisutan svojevrsni horror vacui, strah od praznog prostora. Na slici "Inkognito" žena je u bijeloj haljini, možda vjenčanici, gleda prema promatraču slike, drži u ruci buket cvijeća. Pas je digao nogu i mokri po njezinoj vjenčanici, no ona se ne obazire, kao da se ništa ne događa. U pozadini, žena u donjem rublju leži na kauču. Na slici, pak, "Posljednji tango" poprilično neobičan par s kauča, muškarac koji u ruci drži kaktus te žena, promatra dva psa, jedan pokušava drugim dominirati, na zidu je ružičasta slika s motivom povećeg penisa, sa strane žena pleše s dječakom, on joj gleda povelike grudi, sve to gleda beba... To su, dakle, motivi na slikama. Uglavnom, da ne opisujemo dalje, stekli ste dojam.
Mirza Čizmić, rođen je 1985. uz slikarstvo bavi se i kiparstvom, performansom i filmom. Tema su ove izložbe među ostalim sjećanja. Naime, sjećanja iz umjetnikove prošlosti temelje se na pričama njegovih roditelja i rodbine, nema vlastitih fotografija iz djetinjstva. Većina slika nastala je kao kombinacija više starih polaroid fotografija. Tema su i međuljudski odnosi, te odnos između konzervativnog i suvremenog društva te arta, kao i kulturno i seksualno buđenje, i izvrtanje svakodnevice. Mnogo toga, uglavnom, kao i na slikama.